Lijek za dugovječnost - detoksifikacija

Prije nekoliko godina u državi Arizona u Americi sproveden je jedan naučni eksperiment. U ekspermentu su bila uključena tri bračna para. Dvije godine su živjeli u jednoj vrsti biosfere, koja se savršeno sama obnavljala.

Udisali su pročišćeni, jonizovani vazduh i hranili se samo biljkama koje su sami sadili. Sve je bilo savršeno regulisano, pa su imali mogućnost da žive onako kako je to Bog od samog početka predvidio. Gerontolozi, stručnjaci za proučavanje starenja, medicinskog fakulteta u Los Anđelesu su nakon toga pregledali sva tri para i ustanovili da bi imali životno očekivanje od najmanje 160 godina kada bi nastavili da žive u ovoj istoj biosferi (dr Jack Stockwell).

Od stvaranja na dalje nema ni jednog jedinog razloga zašto bi čovjek poslije izvjesnog broja godina morao da ostari tjelesno i duhovno. Samo pad u grijeh i uskraćivanje pristupa drvetu života su učinili da nam je trenutno vječni život nedostupan. Bog želi da nam tu mogućnost ponovo stavi na raspolaganje i to će se i dogoditi prilikom Hristovog drugog dolaska onima koji su se u sva protekla vremena odlučili da stanu na Njegovu stranu, govori na Biblija.

Međutim, ni sada smrt ne mora da dođe tako brzo, kao što se to mnogima događa.Ako sada već odmahujete glavom, mislim da ćete još mnogo puta i još odlučnije to isto činiti dok budete čitali sljedeće stranice.

Već je 1915. godine nosilac Nobelove nagrade dr Alexis Carrel dokazao da je sama ćelija izvorno načinjena da vječno postoji. Samo se tečnost u kojoj pliva degeneriše. Ovaj genijalni istraživač održavao je jedno kokošije srce 28 godina u životu tako što mu je svakoga dana mijnjao hranljivu otopinu u kojoj se srce nalazilo. Ova otopina je imala skoro isti mineralni sastav kao i krv. Srce se savršeno hranilo i rezultati razmjene materija su svakoga dana savršeno uklanjani. Tek kada je dr Carrel prestao da otopinu redovno mijenja srce je uginulo. Ovo otkriće zaista ima veliko značenje. Jer ono znači: kada se neka ćelija savršeno hrani i kada se rezultati razmjene materija i otrovi potpuno uklanjaju, ćelija ima izgleda na veoma dug život: Ne samo 67 godina kao kod muškarca i 76 godina kao kod žena u zapadnoj Evropi.

Ovdje se nalazi ključ problema i ova jedna rečenica me oduševljava:

“Savršeno ishranjene ćelije i savršeno uklonjeni otrovi i otpadne materije znače veoma dug život”!

I ljudske ćelije su u stvari bile besmrtne, kao što je objašnjeno u smislu pada u grijeh. Međutim, bez otpadnih materija i otrova i cijelo ljudsko tijelo može veoma dugo da živi!

Poznato je da su naše matične i polne ćelije praktično besmrtne. Kako dolazi do toga? Jednostavno tako što tijelo ono što mu je najvažnije najpažljivije štiti od otrova. Kada bi i ostale ćelije bile na isti način „štićene“, i one bi živjele nezamislivo dugo.

Čovjek koji se na savršen i svojoj vrsti primjeren način hrani, svakako da bi imao mogućnost (naravno ne u potpunosti, jer se mora uzeti u obzir genetsko nasleđe i zagađena okolina) da doživi Biblijsku starost.

Kada bismo imali mogućnost i kada bismo zaista uspjeli da sve taloge koje smo u toku godina nakupili uklonimo iz tijela, bili bismo ponovo mladi. Samo kako da to postgnemo? Hajde da idemo dalje i da svoje oduševljenje bar za trenutak malo prigušimo!

Svaka bolest ostavlja čovjeka u bar nešto dubljoj starosti, u stvari čini da čovek stari. Lakše se može razumjeti šta je bolest i kako nastaje u odnosu na proces starenja, ako bacimo pogled na ono što se događa bljkama.

Biljke rastu brzo i prirodno ako imaju na raspolaganju dobru zemlju, mnogo svjetlosti i dovoljno vode. Kvalitet ova tri faktora ima neposredan uticaj na zdravlje i robusnost biljke. To su tri esencijalna životna sredstva biljke, koja joj se moraju osigurati. Isto je tako s nama ljudima. Tijelo je jedna visokorazvijena mašina kojoj je potrebno visokorazvijeno gorivo. Samo ne u tom smislu da čovek mora da trči u apoteku i da kupuje veliku kolčinu vitamina i drugih dodataka. Tako nešto neće nam donijeti mnogo uspjeha, već i zato što resorpcija tih materija zahtijeva postojanje zdravih crijeva. A njih u stvarnosti malo ko od nas ima.

Prvo se cijeli sistem mora osloboditi štetnih naslaga. Normalni čovjek je često još od rođenja tako zagađen otrovima i drugim štetnim naslagama, drugim riječima tako je pun šljake da više nije u stanju da je se oslobodi.

Šta je to šljaka?

Šljaka su hemijski spojevi nastali od nekada kisjelih, a sada neutralizovanih soli, koji su se nataložili u tijelu i u njemu obavljaju svoj štetni posao. To znači, kada bilo šta unesete u sebe što nije predviđeno kao ljudska hrana, tijelo mora da uloži napor da se na bilo koji način oslobodi otpadnih materija. To je u prvom redu zadatak bubrega i jetre. Međutim, ako ima suviše kiselina i otrova, tada su i tkiva ugrožena nagrižanjem. Kao zaštita od toga postoji u tijelu takozvana ph-blokada, koja propušta samo kiseline od maksimalno 4,4. do 5,8 ph. Naši organi za izlučivanje nijesu u stanju da prerade otpadne materije zakiseljene preko tog stepena. Neprerađene kiseline moraju zato smjesta da budu učinjene neškodljvima.

One moraju da budu neutralizovane, jer bi inače nagrizle tkiva (otkazivanje bubrega). Tijelo mora u tu svrhu da žrtvuje bazične minerale, odnosno osnovne tjelesne materije, koje izvlači iz raznih tkiva.

Poznato je da se događaju snažne hemijske reakcije kada se miješaju kiseline i alkalno-bazične lužine. Tada dolazi do nastajanja mjehurića i ključanja, a na kraju reakcije dobijamo različite soli, u skladu sa početnom kiselinom i bazom. Naravno da takve materije nemaju šta da traže u našem tijelu.

Šta se onda događa? Ovaj otrovni mulj oštećuje ćelije. Svakako da se sjećate gore spomenutih dugovječnih, nezagađenih ćelija. Šteta se izražava tako što te ćelije izumiru i što se javljaju nove putem ćelijskog dijeljenja. Taj proces se zove mitoza. Naravno, do sada je sve još bilo u redu. Kada bi to predstavljalo kraj priče, moglo bi se podnijeti. Jedna ćelija umire i druga dolazi na njeno mjesto.

Međutim, problem je u tome što se ćelije ne mogu bezgranično mnogo puta dijeliti i što se češće dijele to je cijeli proces polaganiji i obnova teče sporije. Kada se onda ćelija više ne može dijeliti ili se dijeli suviše polako tako da se novi dotok zagađenja u celularnu tečnost više ne može podnijeti, tada je zauvjek izgubljena.

Ukratko rečeno, starenje je sasvim jednostavno hemijsko zagušenje. Hemijsko zagušenje na temelju zanemarenog, nesvjesnog trovanja, koje se pokazuje u obliku nebrojenih bolesti.

Preporuka svim čitaocima je da povremeno, nekoliko puta godišnje, obavljaju detoksifikaciju organizma i promijene svoj način života uvođenjem pozitivnih navika, poput konzumiranja što više biljne hrane, vježbanja, udisanja čistog vazduha, pozitivnog stava u životu... Ukoliko neko možda želi ozbiljnije da se pozabavi detoksifikacijom organizma (crijeva, jetre, žuči, bubrega, bešike, krvi, limfnog sistema i pluča), na način koji su primjenjivali najbolji ljekari svih vremena, mogu se javiti u Institutu za prirodnu medicinu Podgorica za konsultacije.

 Goran Šušljić, Zdravko Vučinić