Činjenice o pravilnom odgoju djece

Istraživanja pokazuju da je najveći broj oboljenja kod tek rođene djece direktno uzrokovan nezdravim načinom života majke tokom trudnoće i njenom nespremnošću da se adekvatno porodi. Dakle, da bi dijete moglo pravilno da se vaspita i odgoji potrebno je da se najprije zdravo rodi.

Opet, svu odgovornost za rođenje zdravog djeteta snosi otac jer je on taj koji bira majku svoje djece, i odgovoran je ako njegova supruga puši duvan, nezdravo se hrani, fizički je neaktivna ili na neki drugi način ugrožava svoje zdravlje i zdravlje djeteta.

Dalje, veoma je važno mesto gde se majka porađa. Savremena porodilišta su postala veoma opasna mjesta za novorođenu djecu i njihove majke. Istraživanja pokazuju da je neadekvatna medicinska usluga postala jedan od vodećih uzroka smrti u takozvanom “razvijenijem svijetu”. Ne samo da su mnogi savremeni ljekari postali nemilosrdni i bezobzirni prema pacijentima, nego su postali slijepa oruđa u rukama farmaceutske mafije kojoj je stalo samo do novca (a to znači i do što većeg broja bolesnih osoba, jer se tako uvećava njihova finansijska imperija).

Vakcinacija

Poznato je i da se odmah nakon porođaja bebi ubrizgava koktel otrovnih supstanci putem vakcine. Ove oslabljene bakterije i virusi, koji se ubrizgavaju u tijelo bebe, navodno bi trebalo da je zaštite od bolesti, a u stvari predstavljaju izvor teških oboljenja, kao što je autizam, koja se nijesu javljala kod novorođene djece prije uvođenja vakcinacije.

Istraživanja jasno pokazuju da u sredinama gde postoji adekvatna higijena, nema zaraznih oboljenja. Svaki ozbiljan roditelj bi naročito trebao da bude upoznat sa ovim problemom, a na tržištu postoji obimna literatura po tom pitanju. Po našem mišljenju, trebalo bi sve učiniti da se izbjegne vakcinacija djece, koja je u mnogim državama zakonski nametnuta od strane farmaceutske i druge mafije.

Po našem mišljenju, idealno rješenje bi bilo kada bi majka vodila zdrav život i kada bi se porođaj obavio u kućnom ambijentu u prisustvu stručnog lica. Istraživanja pokazuju da su takvi porođaji mnogo uspješniji i zdraviji, i po bebu i po majku (na taj način su se žene porađale tokom istorije i imale su mnoštvo zdravih potomaka).

Dojenje

Nakon porođaja, idealno bi bilo da majka što duže doji dijete. Majčino mlijeko je dovoljna hrana za bebu tokom cijelog perioda dojenja. Bilo bi sjajno ako bi majka mogla da doji dijete pune dvije godine. U tom procesu suprug može mnogo da pomogne, tako što bi obezbijedio pomoć svojoj supruzi na razne načine.
Najvažnija briga prema djetetu pokazuje se ljubavlju prema njemu. Umiljat i nasmijan pogled, nježni pokreti i prijatan razgovor, jesu ono na šta beba veoma pozitivno reaguje još dok je u majčinoj utrobi (nasmijano lice i dobro raspoloženje majke tokom trudnoće se veoma pozitivno odražava na bebu u stomaku).

Bog

Kako dijete odrasta, tako postaje sve više samostalno i počinje da uči o svijetu u kome živi. Zato je potrebno od malih nogu dijete učiti šta je dobro, i postepeno mu ukazivati na potencijalne opasnosti koje postoje u ovom svijetu.
Religiozno obrazovanje i poznavanje Boga je najvažniji aspekt vaspitanja djeteta. Zato je neophodno da majka bude naročito upućena u osnovna teološka pitanja, pošto ona provodi najviše vremena sa djecom. Poznavanje zakona po kojima ovaj svijet funkcioniše, naročito na polju duhovnosti i morala, predstavlja najjači odbrambeni sistem jedne osobe. Nije dovoljno da neko bude dobronamjeran, pa da bude pilot aviona. Potrebno je da bude vejšt u svom poslu (i dobronamjeran, naravno). Takođe, nije dovoljno da žena bude dobronamjerna da bi bila dobra majka. Ona treba da bude obučena za tako nešto, a udžbenik za obuku majki zove se “Biblija”. Proučavanje ovog udžbenika i adekvatno kućno vaspitanje predstavljaju formulu za stvaranje dobrog čovjeka.

Negativni uticaji

U procesu vaspitanja djece veoma je važno da se ona sklone od negativnih uticaja i destruktivnih informacija naročito dok su mala, pošto se u najranijem dobu uspostavljaju temelji čovjekovog karaktera. Svjetski manipulatori su pripremili za čovjeka veliku lepezu destruktivnih oblika zavisnosti koja obuhvata sve uzraste. Nijesu samo heroin i kokain droge koje prilikom prvog konzumiranja od čovjeka prave zavisnika. Nezdravi slatkiši, prepuni štetnih hemijskih supstanci koje daju lijep izgled i ukus, postali su jedna od najraširenijih droga kod male djece kojima se narušava njihovo zdravlje. Zavisnost od gledanja destruktivnih televizijskih programa igranja satanističkih kompjuterskih igrica i učestvovanja u zaglupljujućim zabavama, jesu neki od najrasprostranjenijih fenomena po pitanju (ne) vaspitanja savremene djece. Idealno je ako bi dijete moglo da bude 24 sata dnevno pod nadzorom majke (naravno, u tom poslu majci može neko da pomaže – jedna ili više moralnih osoba od povjerenja). Kako dijete odrasta, ono bi trebalo od roditelja da se uči moralu, ali i radu. Najbolje je da djevojčice, kako odrastaju, sve više vremena provode sa majkom pomažući joj i učeći od nje poslove koje ona poznaje, a sinovi da sve više vremena provode sa ocem i uče od njega poslove koje on radi. U početku djeca obavljaju neke jednostavne poslove, a vremenom se sve aktivnije uključuju i pomažu u ozbiljnijim stvarima.

Raj u domu

Kada su roditelji najbolji prijatelji svojoj djeci to je vrhunac vaspitanja i zajedništva koji se može postići. Djeca upravo tome treba da se uče – da su im roditelji najveći prijatelji i dobrotvori, i da je svaka odvojenost od roditelja i porodice veoma loša opcija koja vodi u stradanje i patnju (podrazumijeva se da su roditelji ozbiljni i moralni ljudi). Roditelji svojim ponašanjem i životom treba da naprave pravi raj od svog doma i porodice, raj koji djeca nikada neće želeti da napuste.
Djeca bi trebala da dolaze u dodir sa ovim surovim svijetom u prisustvu roditelja, i uz njihov nadzor. Vremenom, djeca (naročito sinovi) postaju potpuno osposobljena da funkcionišu u ovom svijetu bez roditeljskog nadzora, što znači da su dovoljno duhovno izgrađena da mogu da prepoznaju sve podvale i prevare kojima su izložena čim izađu izvan okvira porodičnog doma, kao i da imaju izgrađene mehanizme kako da se od njih odbrane. Obično se dvanaesta godina života smatra kao godina kada osoba ima dovoljnu duhovnu zrelost da prepoznaje dobro od zla, a dvadeseta godina života kao vrijeme kada je muškarac spreman za najteža iskušenja.

Nasilje u školi

Poznato je da je sistem osnovnog obrazovanja, koje propisuju današnje sekularne države, zakonom obavezan za svu djecu (odnosno njihove roditelje). Svaki ozbiljan roditelj bi trebao da bude svjestan kakva opasnost prijeti detetu i porodici od ovakvog “sistema obrazovanja”. U pitanju su, u stvari, metode ateističkog i sekularnog obrazovanja u kojima su dopušteni skoro svi oblici nemoralnog i destruktivnog ponašanja đaka, i gdje se na djecu, koja imaju neke moralne vrline, vrši ogroman pritisak od strane nevaspitane djece da i ona budu takva. Najčešće su u pitanju djeca bez kućnog vaspitanja, koja odrastaju uz destruktivne televizijske programe i koja sa svim svojim duhovnim bolestima dolaze u “škole” da steknu diplome. Bilo kakav vid sankcionisanja njihovog ponašanja izaziva stravičan gnev njihovih “roditelja” koji svaki vid disciplinovanja svoje djece doživljavaju kao atak na sopstvenu ličnost (što i jeste slučaj, pošto su djeca najčešće slika roditelja).
Sekularna država, čije vladare i političare postavljaju oni koji obrću najveći novac (čitaj “kriminalci”), ne može i ne smije da preduzima nikakve mjere protiv takvog nemoralnog ponašanja, jer se time ugrožavaju “ljudska prava”. Pod parolom “ljudskih prava i sloboda” podstiču se i tolerišu svi najgori oblici nemoralnog ponašanja, jer što su ljudi nemoralniji i destruktivniji – sa njima je lakše manipulisati (što od govara ujedinjenim svjetskim kriminalcima).
Najvažnija misao mnogih roditelja, i ljudi uopšte, jeste: “Šta će reći svijet?” Ljudi će prihvatiti i da puše duvan, i da piju alkohol, i da se drogiraju, pa čak i da svoju djecu šalju među nevaspitane ljude, samo da ne bi bili od ovoga svijeta označeni kao “crne ovce”.

Šta će reći svijet

Sve je više visokoobrazovanih ljudi koji zbog očajnog sistema vrijednosti u društvu, javno uništavaju svoje diplome i traže rješenje za svoje egzistencijalne probleme izvan sistema
“Hoću da mi dijete ima diplomu!” jeste jedan od najvažnijih planova mnogih savremenih roditelja po pitanju dece. Oni se ne pitaju da li će dijete nešto korisno naučiti u toj školi, i da li će im se dijete vratiti normalno iz škole, već se pitaju: “Šta će reći svijet?” Mnogim roditeljima je važnije da im djeca budu velika u očima ovoga svijeta, a ne da li će njihova djeca biti zdrave i normalne osobe. (Savremeni roditelji najčešće samo gledaju kako da se ratosiljaju svoje djece i da se okrenu svojim “važnijim” poslovima.)
Sa diplomama savremenih škola i fakulteta djeca mogu samo da budu jeftina radna snaga na svjetskom robovlasničkom tržištu, bez ikakvog znanja za samostalan i nezavisan rad od robovlasničkog sistema. Pored toga, tokom “školovanja” (čitaj “zaglupljivanja”) djeca su pokupila sve ružne navike koje se promovišu na pomenutim liberalnim ateističkim obrazovnim institucijama. Konzumiranje duvana, alkohola i droge, ulaženje u predbračne seksualne odnose, “provodi” u studenskim klubovima, putovanja po poznatim svjetskim centrima nemorala i destrukcije i slične aktivnosti, ostavljaju teške povrede i trajne ožiljke na dušama mladih ljudi. Nakon završenog “školovanja” ova djeca su umorna od života, nesposobna za bilo kakav samostalan rad, i spremna za svaku vrstu moralnog kompromisa samo da bi došla do posla u nekoj od robovlasničkih firmi za sitan novac.

dr Miroljub Petrović, iz knjige Brak i porodica