Kakva supruga želim biti

Prva knjiga Mojsijeva 2:18-21 kaže: “Gospod Bog je zatim rekao: Nije dobro da čovjek bude sam. Načiniću mu pomoćnicu da ga dopunjuje… Zato je Gospod Bog pustio dubok san na čovjeka, i dok je čovjek spavao, uzeo mu je jedno rebro i zatim je to mjesto popunio mesom.”

Žena je stvorena da bude najbolji drug, neko ko će da saosjeća i da pomaže svome suprugu. Žena je stvorena da bude uz njega kada mu je teško, da ga hrabri, da ga tješi, da mu služi, da se njegovo srce oslanja na nju, da ga podstiče i podrži u tome da je samo o Hristu vrijedno razmišljati… Žena je tu da ga voli.

Sa druge strane, muž je ženi zaštita puna ljubavi i razumijevanja. Muž je ženi neko pored koga će ona da se osjeća voljenom, zbrinutom, sigurnom, vrijednom, uvaženom, zadovoljnom i srećnom. Žena je tu, kao i muž, kada treba da se “otvori duša” i kaže ono što se nikome drugome od ljudi ne može reći, naše misli, najdublja osjećanja, ono čega i nismo ponosni ili jesmo… Ovako ja vidim hrišćanski brak.

Kada iskreno volite nekoga učinićete sve da tu osobu usrećite, da joj svaki dan bude lijepo kada se probudi i ugleda vas. Brinućete se za nju. Nećete raditi ništa što znate da toj osobi smeta ili joj nije milo. Odreći ćete se svega što će tu osobu da povrijedi, i to sa zadovoljstvom. Bićete srećni kada je ta osoba srećna, a tužni kada je tužna.

U našem ličnom odnosu sa Bogom, mi nećemo da radimo ništa što znamo da Bogu nije milo. To nije iz straha od kazne, to je iz ljubavi prema Njemu. Isto je tako i u braku. Ja ne želim da radim ništa što znam da mom suprugu nije milo, a to je iz ljubavi prema njemu. Ja želim da kada ode negdje pa pomisli na mene da je srećan, da jedva čeka da se vrati kući, da mu je lijepo dok provodimo vrijeme zajedno. Želim da se odreknem svojih želja u korist njegovih, da njemu bude lijepo, da on bude zadovoljan, a kada je on zadovoljan onda sam i ja. Želim da dom učinim privlačnim mjestom radosti. Želim da budem ono što Solomon kaže:

“Ko će vrsnu ženu naći? Ona vrijedi mnogo više od bisera. Na nju se oslanja srce muža njenog, i dobitak neće nedostajati. Uzvraća mu samo dobro, a ne zlo, sve dane života svoga. Traži vunu i lan i svakog se posla rado prihvataju ruke njene. Snaga i čast odjeća su njena, i smješka se danu budućem. Usta svoja otvara mudro i na jeziku joj je zakon dobrote. Vodi brigu o svim ukućanima svojim i hljeb lijenosti ne jede. Sinovi njeni ustaju i srećnom je nazivaju, muž njen ustaje i hvali je:Mnoge su žene vrsne, ali ti ih sve nadmašuješ. Ljupkost može biti lažna i ljepota isprazna, ali žena koja se boji Gospoda zaslužuje hvalu.” (Priče Solomonove 31:10-13:25-30)

To želim danas i hvala Bogu na tome, ali sam svjesna da moje želje mogu da se promijene još sjutra ako se ne budem držala Hrista koji mi daje da tako želim.

Nina Vučinić, hriscanskamreza.net