Sloboda koja vodi u ljubav i poslušnost

Imam oca koji mi je uvijek davao slobodu. Takvu slobodu da mi nikada u životu nije naredio da nešto uradim. Učio me veoma strpljivo o svemu i pričao mi o tome šta bi on volio da ja radim kroz život, ali nikada mi nije naredio. Znala sam da me mnogo voli i poštuje. Pokazivao mi je to na svoj način. Bio je mnogo pažljiv prema meni i uvijek imao razumijevanja. Zbog toga što je bio takav prema meni i što mi je dao takvu slobodu, moja ljubav da uradim ono što znam da on voli je često bila veća od ljubavi da uradim nešto što ja volim.

Međutim, desilo mi se da sam mu dva puta u životu rekla neistinu. U trenutku dok sam pričala sa njim o tome, znala sam da i on zna da je to neistina, ali nije mi ništa rekao. Znao je da mi je bilo neprijatno i nije htio da me dovodi u još veću neprijatnost. Nikada to nisam zaboravila, a on mi to nikada nije pomenuo. Činjenica da sam rekla neistinu nekome ko mi je dao takvu slobodu i ko me toliko voli, a da se pritom njegova ljubav prema meni nije smanjila niti promjenila, je u meni izazvala još veće poštovanje i jaču ljubav prema njemu, i želju da više nikad ne dođem u situaciju da mu govorim neistinu.

Bila sam preplavljena ljubavlju koju mi je pokazao time što me nije osudio niti mi je bilo šta rekao što bi me natjeralo da se osjećam krivom. Sve što sam doživjela jeste da sam na ljubavan način shvatila da to što sam uradila nije dobro za mene.

Najveće zadovoljstvo mi je bilo kada bi mi se pružila prilika da ga usrećim. Najčešće je to bilo tako što ću održati datu riječ. Nisam držala riječ da bi mu dokazala ljubav, već sam iz ljubavi prema njemu držala riječ. Kada sam mu nešto obećala, govorio je da zna, hiljadu odsto, da će to tako da bude. Nije sumnjao u mene i bila sam mnogo srećna i ponosna što mi vjeruje i željela sam da uvijek opravdam njegovo povjerenje. Uživala sam i uživam u njegovom društvu i danas.

To je prouzrokovala sloboda koju mi je moj tata dao: veliku ljubav, povjerenje i poštovanje prema njemu, i želju da bude moj najbolji prijatelj.

Naš nebeski Otac je bolji od najboljeg zemaljskog oca

Ja vjerujem da je naš nebeski Otac bolji od mog tate. Vjerujem da nas On voli više nego što moj tata voli mene, i da u trenucima dok činimo neku grešku ima više razumijevanja za nas nego što je imao moj tata za mene. Znam da se Njegova ljubav prema nama ne smanjuje, nego nas voli baš tada kada se desi da nešto pogriješimo i ne mijenja mišljenje o nama. Ne odbacuje nas, nego uči i pomaže da prebrodimo slabosti.

U vrijeme kada sam gledala u pravila, neke stvari sam radila samo zato što sam znala da tako treba, ali nisam uvijek voljela to što radim. To me je opterećivalo. Takođe, uhvatila sam sebe nekoliko puta kako osuđujem druge zbog nečega što rade ili ne rade i to me baš zabrinjavalo, jer dok nisam znala za Boga bila sam osoba koja ima i te kako razumijevanja za druge ljude. Kakvi god da su bili, nalazila sam opravdanje za njih razmišljajući o čežnji njihovog srca i prihvatala sam ih takve kakvi jesu. Nije mi baš bilo jasno kako to da sam po tom pitanju u srcu postala gora, a navodno sada imam Boga u svom životu. Počela sam da se molim Bogu da moje srce vrati u ono stanje kada nisam osuđivala druge, jer sam znala da On gleda u srce, a ne u spoljašnjost.

Očigledno me opterećenje pravilima i gledanje u njih dovelo do toga da gledam i druge ljude kroz pravila, i da moja ljubav prema njima u nekoj mjeri zavisi od toga koliko oni poštuju ili ne poštuju ta pravila. Bilo mi je potrebno da prestanem da se opterećujem njima, da bih mogla da se opustim i fokusiram na moj odnos sa Bogom i da bih mogla da volim Njega i druge ljude iskreno. Nisam mogla da ih volim samo zato što sam znala da tako moram.

Da je Bog ljubav, bila je samo jedna fraza koju svi ljudi koriste, a ustvari ne znači mnogo u mom ličnom životu.
Znala sam da je Hrist umro za mene, ali sam vjerovala da kada nešto pogriješim nisam Mu više toliko mila kao što sam ranije bila. Sumnja da me nakon moje greške gleda drugačijim očima je tako umanjivalo Njegovu ljubav i žrtvu na krstu Golgote za mene. Zar je moguće da Neko ko me je takvom cijenom procijenio da je pristao da umre za mene onda dok sam još bila bezbožnik i grešnik, sada kada ga hoću i želim i imam u svom srcu, a nešto slučajno pogriješim, me manje cijeni, voli ili prihvata?

Sloboda i ljubav koju neću da zloupotrijebim

Kada sam konačno kroz ovo Jevanđelje shvatila kakav je Bog zaista, i da nije neko ko ako pogriješim jedva čeka da me kazni, već ima razumijevanja za mene i želi da mi pomogne, doživjela sam veliko olakšanje. Prestala sam da budem opterećena pravilima i sobom i fokusirala sam se na naš lični odnos. Tražila sam od Boga da me još bolje upozna sa sobom, da imam jedan poseban odnos sa Njim i da Ga još više zavolim. Što sam Ga bolje upoznavala sve sam više bila opuštenija pred Njim i sve je više moja ljubav rasla prema Njemu.

Konačno sam mogla da budem potpuno opuštena i iskrena do kraja u razgovoru sa Bogom, sigurna da sam prihvaćena u voljenome Isusu Hristu (Efescima 1:6). Kada sam nešto pogriješila, pokajala sam se, priznala Mu i ispričala sve u detalje. Ali taj osjećaj da znam da me On i prije nego što to uradim isto prihvata i voli i ne mijenja mišljenje o meni je neopisiv. Jedva sam čekala trenutke kada ću biti sama da razgovaram sa mojim Ocem. Molitva je postala mnogo prijatnija, smislenija, duža. Nekada mi se dešavalo da ne želim da stanem sa njom. Konačno sam mogla da shvatim kako i zašto se Isus molio cijelu noć; kada nekog voliš i kada ti neko tako jako prija, ne želiš da se odvajaš od njega.

U našem odnosu više nije bilo moranja i opterećenja, već dobre volje i želje da živim i radim onako kako On voli. U meni više nije bilo osude za druge ljude, već razumijevanja i prihvatanja takve kakvi jesu i želje da im budem od pomoći na bilo koji način. Željela sam da i kada sam sama, kada me niko ne vidi, proslavljam Boga… pred svemirom, pred anđelima.

Moj Bog je Otac ljubavi, nježnosti, saosjećanja, razumijevanja, blagog duha, i ja hoću takvog Boga. Oslanjam se na Njega i znam da me nikada neće iznevjeriti niti ostaviti. Znam to. Sloboda koju mi je dao je dokaz Njegove ljubavi prema meni i takvu ljubav ne mogu zloupotrijebiti. Takva ljubav mi ne dozvoljava da uradim nešto što znam da On ne voli.

Sada kada sam slobodna od pravila, slušam ga iz ljubavi i živim u harmoniji sa Njegovom voljom. Ja želim i hoću da Ga slušam, hoću da Mu služim, hoću da On radi samnom sve što misli da treba. Volim Ga i znam, a i On zna, da hoću svaki dan sve više da rastem u tome.

Ne mogu da dočekam naš susret, da mu vidim lice. Jedva čekam da ga zagrlim, da naslonim glavu na Njegovo rame i da Ga pustim da mi priča, bilo šta, samo da mi priča. Ako mi je tako lijepo u prisustvu mog zemaljskog oca, ne mogu ni da zamislim kako će mi biti sa mojim Ocem nebeskim! I žao mi je što je toliko dugo predstavljan pogrešno, ali znam da će se otkriti svakome ko to traži i kome je iskreno stalo da ima dobar lični odnos sa Njim.

“Ispitajte i vidite da je Gospod dobar; srećan je čovjek kome je on utočište” (Psalam 34:8).

Bog je zaista ljubav! Sve definicije ljubavi koje postoje ne mogu ni približno da opišu Božju i Hristovu ljubav prema meni i tebi, jer u Bibliji piše da je to ljubav koja prevazilazi razum.

“…i poznati ljubav Hristovu koja prevazilazi razum…” (Efescima 3:19).

Tražite od Boga da vas još bolje upozna sa Isusom, jer Biblija kaže da kada upoznate istinu ona će vas osloboditi, a ta istina je Isus Hrist.

“…i upoznaćete istinu i istina će vas osloboditi… Dakle, ako vas Sin oslobodi, zaista ćete biti slobodni” (Jovan 8:32.36).

Fokusiraj se na lični odnos sa Bogom i Hristom i uradi sve što misliš da će te više približiti Njima jer kad ih bolje upoznaš, shvatićeš da možeš pred Njima da budeš slobodniji nego pred bilo kojim čovjekom.

“Jesi li bio pozvan kao rob? Ne brini. Ali ako možeš da postaneš slobodan, iskoristi priliku” (1. Korinćanima 7:21).

“Gospod je taj Duh, a gde je Gospodnji Duh, tamo je sloboda” (2. Korinćanima 3:17).

“Živite kao slobodni ljudi, ali ne kao oni kojima je sloboda pokriće za zlo, nego kao Božje sluge” (1. Petrova 2:16).

“A vi ste, braćo, pozvani na slobodu. Samo neka vam ta sloboda ne služi kao podsticaj grešnom telu, nego u ljubavi služite jedni drugima” (Galatima 5:13).

Nina Vučinić, hriscanskamreza.net