Liječenje dijabetesa

27/12/2012   Zdravko Vučinić   Dijabetis
Liječenje dijabetesa

Skoro svi slučajevi dijabetesa su ili tip 1 ili tip 2. Tip 1 se razvija kod djece i adolescenata, pa se zbog toga ponekad označava kao juvenilni dijabetes. Ovaj oblik je odgovoran za 5 do 10 odsto od svih slučajeva dijabetesa. Tip 2, koji je odgovoran za 90 odsto do 95 odsto svih slučajeva, ranije se javljao prvenstveno kod odraslih osoba starijih od 40 godina, pa se zbog toga nazivao adultni dijabetes. Ali pošto i do 45 odsto novih slučajeva dijabetesa kod djece predstavlja dijabetes tipa 2, imena koja naznačavaju starost su odbačena, i dva oblika dijabetesa se jednostavno označavaju kao tip 1 i tip 2.

Kod oba tipa, bolest počinje poremećajem metabolizma glukoze (šećer u krvi). Normalni metabolizam se odigrava na sljedeći način:

- Jedemo hranu.

- Hrana se vari i ugljeno-hidratni dio se razlaže na proste šećere, od kojih najveći dio predstavlja glukozu.

- Glukoza (šećer u krvi) ulazi u krv, a pankreas proizvodi insulin kako bi se omogućio njen transport i raspodjela u tijelu.

- Insulin, koji djeluje kao vratar, otvara vrata za glukozu u različitim ćelijama zbog niza razloga. Dio glukoze se pretvara u kratkoročni izvor energije za neposrednu upotrebu u ćeliji, a dio se skladišti u vidu dugoročnog izvora energije (mast) za kasniju upotrebu.

Otpornost na insulin

Pri razvoju dijabetesa, ovaj metabolički proces se narušava. Dijabetičari tipa 1 ne mogu da proizvedu odgovarajuću količinu insulina jer su ćelije pankreasa koje proizvode insulin uništene. Ovo nastaje jer tijelo napada samo sebe, zbog čega tip 1 dijabetesa predstavlja autoimuno oboljenje. Dijabetičari tipa 2 mogu da proizvode insulin, ali insulin ne vrši svoj posao. Ovo se naziva otpornost na insulin, što znači da kada insulin počne da “daje naredbe” za regulisanje šećera u krvi, tijelo ne obraća pažnju. Insulin je neefektivan, i šećer u krvi se ne metaboliše pravilno.

Zamislite svoje tijelo kao aerodrom, sa velikim prostorom za parkiranje. Svaka jedinica šećera u krvi predstavlja pojedinačnog putnika. Nakon što ste jeli, nivo šećera u krvi raste. U našem poređenju, to bi značilo da puno putnika počinje da pristiže na aerodrom. Ljudi bi pristizali kolima, parkirali ih i pješačili do aerodromskog autobusa koji treba da ih pokupi. Pri daljem porastu šećera u krvi, sva mjesta za parkiranje postaju zauzeta, i svi ljudi se okupljaju kod autobuskih stanica. Aerodromski autobusi, naravno, predstavljaju insulin. Na dijabetičnom aerodromu, nažalost, postoji niz problema sa autobusima.

Kod aerodroma sa dijabetesom tipa 1, autobusi jednostavno ne postoje. Jedini proizvođač autobusa u poznatom svemiru, kompanija Pankreas, zatvorena je. Kod aerodroma sa dijabetesom tipa 2, postoji određen broj autobusa, ali oni nijesu baš ispravni.

U oba slučajeva, putnici nikada ne stignu tamo gdje žele. Aerodromski sistem se raspada, i nastaje haos. U stvarnom životu, ovo odgovara porastu šećera u krvi do opasnog nivoa. U stvari, dijagnoza dijabetesa se postavlja utvrđivanjem povišenog nivoa šećera u krvi, ili njegovog izbacivanja mokraćom.

Uticaj ishrane

Savremeni ljekovi i operacije ne nude izlečenje dijabetičarima. U najboljem slučaju, sadašnji ljekovi omogućavaju održavanje relativno funkcionalnog načina života, ali ovi ljekovi nikada neće liječiti uzrok bolesti. Kao posljedica toga, dijabetičari su suočeni sa doživotnom upotrebom ljekova, čineći dijabetes izuzetno skupom bolešću.

Međutim, postoji nada. U stvari, postoji mnogo više od nade. Hrana koju jedemo ima ogroman uticaj nad ovom bolešću. Prava ishrana ne samo da sprječava već i liječi dijabetes. Koja ishrana je, prema tome, “prava”?

Biljna ishrana ključ za sprječavanja dijabetesa

hranaKao i većina hroničnih bolesti, dijabetes se pojavljuje češće u nekim djelovima svijeta nego u ostalim. Ovo je poznato već sto godina. Takođe je bilo dobro dokumentovano da populacije sa nižim stopama dijabetesa imaju drugačiju ishranu u odnosu na one populacije sa visokim stopama dijabetesa. Međutim, da li je to samo slučajnost, ili se radi o nečemu drugom?

Prije skoro 70 godina, Himsvort (H. P. Himsworth) je sakupio sva postojeća istraživanja u izvještaju koji je poredio ishrane i stope dijabetesa u šest zemalja. Ustanovio je da su neke kulture bile na ishrani sa puno masti, dok su ishrane drugih bile bogate ugljenim hidratima.

Ovi obrasci unosa masti, nasuprot obrascima unosa ugljenih hidrata bili su rezultat ishrane životinjskim, nasuprot biljnim namirnicama. Kako unos ugljenih hidrata raste, a unos masti se smanjuje, broj smrtnih slučajeva od dijabetesa pada sa 20,4 na 2,9 na 100.000 ljudi. Presuda? Ishrana sa puno ugljenih hidrata i malo masti – biljna ishrana - može da pomogne u sprječavanju pojave dijabetesa.

Trideset godina kasnije, ovo pitanje je ponovo ispitano. Nakon proučavanja četiri zemlje iz jugoistočne Azije i Južne Amerike, istra živači su ponovo ustanovili da su ishrane bogate ugljenim hidratima bile povezane sa niskim stopama dijabetesa. Istraživači su uočili da je zemlja sa najvišom stopom dijabetesa, Urugvaj, imala ishranu koja je “po karakteru bila tipično “zapadnjačka”, bogata kalorijama, životinjskim proteinima, (ukupnom količinom) masti i životinjskih masti. Ovi isti istraživači su proširili svoje istraživanje na 11 zemalja širom Centralne i Južne Amerike i Azije. Najjača veza sa dijabetesom koju su ustanovili je bila prekomjerna težina. Populacije čija je ishrana bila najpribližnija “zapadnjačkoj” takođe su imale najviši nivo holesterola koji je zauzvrat bio snažno povezan sa stopom dijabetesa.

Ova stara istraživanja na više kultura mogu da budu gruba, izvodeći zaključke koji nijesu u potpunosti pouzdani. Možda se razlika u stopama dijabetesa u ovim istraživanjima javljala zbog genetike, a ne ishrane. Možda su drugi kulturološki faktori, koji nijesu mjereni, kao što je fizička aktivnost, bili od većeg značaja. Bolji test bi bilo proučavanje stopa dijabetesa u samo jednoj populaciji.

Unutar jedne populacije

Oni predstavljaju zanimljivu grupu za proučavanje zbog svojih navika ishrane: njihova religija ih ohrabruje da se klone mesa, ribe, jaja, kafe, alkohola i duvana. Zbog toga, polovinu populacije predstavljaju vegetarijanci. Ali 90 ovih ovih vegetarijanaca i dalje koristi mliječne proizvode i/ili jaja, unoseći značajnu količinu od ukupnog broja kalorija iz životinjskih izvora. Takođe treba napomenuti da ovi religiozni ljudi koji jedu meso ne spadaju u grupu onih koji unose najveće količine mesa. Oni imaju oko tri porcije govedine sedmično, i manje od jedne porcije ribe i živine sedmično. Znam dosta ljudi koji unose ovu količinu mesa (uklučujući ribu i živinu) na svaka dva dana.

U istraživanjima ishrane koja su uključivala ove religiozne ljude, naučnici porede “umjerene” vegetarijance sa “umjerenim” mesojedima.

Ovo ne predstavlja veliku razliku. Čak i pored toga, vegetarijanci iz ove grupe religioznih ljudi su mnogo zdraviji od onih koji jedu meso. Oni ljudi iz ove grupe koji su “uskratili” sebi meso takođe su sebi “uskratili” pošasti dijabetesa. U poređenju sa mesojedima, stopa dijabetesa je kod vegetarijanaca bila upola manja. Kod njih je takođe i stopa gojaznosti bila skoro upola manja.

Proteini, masti, holesterol

U drugom istraživanju, naučnici su mjerili odnos ishrane i dijabetesa u populaciji američkih Japanaca u državi Vašington. Ovi muškarci su bili sinovi japanskih emigranata u SAD. Pojava dijabetesa je kod njih bila više od četiri puta veća u odnosu na prosječnu stopu koja se javljala kod muškaraca slične starosti koji su ostali u Japanu. Šta se to desilo?

U slučaju američkih Japanaca, oni kod kojih se javio dijabetes su takođe jeli najviše životinjskih proteina, životinjskih masti i holesterola, koji se nalaze samo u životinjskim namirnicama. Ukupan unos masti je takođe bio veći među dijabetičarima. Ove iste odlike ishrane su takođe dovele do viška kilograma. Ova druga generacija američkih Japanaca je bila na mesnatijoj ishrani sa manje biljnih namirnica u odnosu na muškarce rođene u Japanu. Istraživači su zapisali: “Izgleda da navike ishrane japanskih muškaraca koji žive u Sjedinjenim Državama više liče na američki način ishrane nego na japanski”. Posljedica: četiri puta veća pojava dijabetesa.

Neka druga istraživanja pokazuju iste rezultate

- Istraživači su utvrdili da je povećan unos masti bio povezan sa povećanom stopom dijabetesa tipa 2 među 1.300 ljudi u Sen Luisu u Koloradu. Oni su rekli: “Nalazi podupiru hipotezu da je ishrana sa puno masti i malo ugljenih hidrata povezana sa pojavom insulin nezavisnog (tip 2) dijabetes melitusa kod ljudi”.

- U proteklih 25 godina, stopa kojom djeca u Japanu obolijevaju od dijabetesa tipa 2 se više nego utrostručila. Istraživači napominju da se unos životinjskih proteina i životinjskih masti drastično povećao u proteklih 50 godina. Istraživači kažu da bi ova promjena ishrane, zajedno sa malim nivoom vježbanja, mogla da bude odgovorna za ovu eksploziju dijabetesa.

- Stopa dijabetesa je u Engleskoj i Velsu drastično opala od 1940. do 1950. godine, u velikoj mjeri tokom Drugog svjetskog rata kada su obrasci ishrane bili drastično promijenjeni. Tokom rata i trajanja njegovih posljedica, unos vlakana i žitarica se povećao, a unos masti se smanjio. Ljudi su se hranili “niže” na lancu ishrane zbog date situacije. Međutim, oko 1950. godine ljudi su odustali od ishrane zasnovane na žitaricama i vratili se ishrani sa više masti, više šećera i manje vlakana. Naravno, stope dijabetesa su počele da rastu.

- Istraživači su proučavali 36.000 žena u Ajovi(SAD) tokom šest godina. Na početku istraživanja nijedna nije imala dijabetes, ali se nakon šest godina razvilo više od 1.100 slučajeva dijabetesa. Žene za koje je bilo najmanje vjerovatno da će dobiti dijabetes su bile one koje su jele najviše integralnih žitarica i vlakana - one čija je ishrana sadržala najviše ugljenih hidrata (složenih ugljenih hidrata koji se nalaze u neprerađenim namirnicama).

Svi ovi nalazi podupiru ideju da i između i unutar populacija, neprerađene biljne namirnice bogate vlaknima štite od dijabetesa, a životinjske namirnice bogate mastima i proteinima podstiču pojavu dijabetesa.

Promjene za kratko vrijeme

Sva gore navedena istraživanja bila su opažajna, a opažena veza, čak i ako se često uočava, može da predstavlja samo slučajnu vezu koja maskira pravi odnos uzroka-i-efekta sredine (uključujući ishranu) i bolesti. Međutim, postoje i istraživanja “kontrolisanog” tipa. Ona uključuju promjene ishrane kod ljudi koji već imaju ili potpuno razvijeni dijabetes tipa 1 ili tipa 2 ili blage simptome dijabetesa (poremećena tolerancija na glukozu).

Dr Džejms Anderson je jedan od najistaknutijih naučnika koji proučavaju odnos ishrane i dijabetesa ostvarujući dramatične rezultate koristeći samo ishranu. Jedno od njegovih istraživanja je ispitivalo efekte ishrane sa puno vlakana i ugljenih hidrata i malo masti na 25 dijabetičara tipa 1 i 25 dijabetičara tipa 2 u bolničkom okruženju. Nijedan od njegovih 50 pacijenata nije bio gojazan i svi su primali injekcije insulina kako bi kontrolisali nivo šećera u krvi.

Njegova eksperimentalna ishrana se uglavnom sastojala od cjelovitih neprerađenih biljnih namirnica i male količine mesa svakog dana. Svojim pacijentima je odredio konzervativnu dijetu u američkom stilu kakvu je preporučilo Američko udruženje za liječenje dijabetesa u roku od sedmicu dana, a zatim im je odredio eksperimentalnu vegetarijansku ishranu tokom tri sedmice. Mjerio im je nivo šećera u krvi, holesterola, težinu i potrebe za ljekovima. Rezultati su bili impresivni.

Dijabetičari tipa 1 ne mogu da proizvode insulin. Teško je zamisliti bilo kakvu promjenu ishrane koja bi mogla da im poboljša stanje. Međutim nakon samo tri sedmice, dijabetičari tipa 1 su bili u stanju da smanje korišćenje insulina u prosjeku za 40 odsto. Njihov profil šećera u krvi se dramatično poboljšao. Od podjednakog značaja je i da je i njihov nivo holesterola opao za 30 odsto. Među opasnosti dijabetesa spadaju sekundarni ishodi, srčano oboljenje i šlog. Sniženje faktora rizika odgovornih za ove sekundarne ishode poboljšanjem profila holesterola je skoro podjednako značajno kao i liječenje povišenog nivoa šećera u krvi.

Kod dijabetičara tipa 2, za razliku od tipa 1, se mogu ostvariti bolji efekti jer oni niijsu pretrpjeli tako obimno oštećenje pankreasa. Kada su Andersonovi pacijenti tipa 2 bili na ishrani sa puno vlakana i malo masti, rezultati su bili još impresivniji. Od 25 pacijenata tipa 2, 24 je uspjelo da prestane sa korišćenjem insulin. Dopustite mi da to ponovim. Svi osim jedne osobe su mogli da prestanu sa korišćenjem insulina u roku od nekoliko sedmica.

Impresivno

Jedan čovjek je imao 21 godinu dugu istoriju dijabetesa i primao je 35 jedinica insulina svakog dana. Nakon tri sedmice intenzivnog tretmana ishranom, doza insulina koju je primao je opala na 8 jedinica na dan. Nakon osam sedmica kod kuće, njegova potreba za insulinom je nestala.

U drugom istraživanju na 14 vitkih pacijenata oboljelih od dijabetesa, Anderson je ustanovio da ishrana sama može da smanji nivo ukupnog holesterola za 32 odsto za samo malo više od dvije sedmice. Ovi korisni efekti, koji predstavljaju smanjenje nivoa holesterola, su zapanjujući - naročito imajući u vidu brzi nu kojom se ostvaruju. Takođe, dr Anderson nije našao nikakve dokaze da je ovo smanjenje holesterola bilo privremeno, sve dok su ljudi na posebnoj ishrani; nivo je ostao nizak tokom četiri godine.

Druga grupa naučnika sa Pritkin centra ostvarila je podjednako spektakularne rezultate prepisujući grupi dijabetičara biljnu ishranu sa malo masti i vježbanje. Od 40 pacijenata na ljekovima na početku programa, 34 je uspjelo da prekine sa korišćenjem ljekova nakon samo 26 dana. Ova istraživačka grupa je takođe pokazala da će koristi ostvarene biljnom ishranom trajati godinama ako se nastavi sa istom ishranom.

Ovo su primjeri nekih veoma dramatičnih istraživanja, ali ona predstavljaju samo djelić svih istraživanja koja su izvršena po ovom pitanju.

Jedan naučni rad je dao pregled devet objavljenih radova koji navode upotrebu ishrane sa puno ugljenih hidrata i vlakana i dvije ishrane sa umjereno ugljenih hidrata i puno vlakana za liječenje dijabetesa. Svih 11 ishrana je dovelo do poboljšanih nivoa šećera u krvi i holesterola.

Ukorijenjene navike pustoše zdravlje

Kao što možete da vidite po ovim nalazima, možemo da pobijedimo dijabetes. Dva novija istraživanja su razmatrala efekte kombinacije ishrane i vježbanja na ovu bolest. Jedno istraživanje je rasporedilo 3.234 ljudi koji nemaju dijabetes, a izloženi su riziku od dijabetesa (povišen nivo šećera u krvi), u tri različite grupe. Jedna grupa, kontrolna, je primila standardne informacije o ishrani i umjesto lijeka primila je placebo (bez efekta), jedna je primila standardne informacije o ishrani i lek metformin, a kod treće grupe je izvršena “intenzivna” promjena načina života, koja je uključivala ishranu sa umjereno malo masti i plan vježbanja za smanjenje težine za najmanje 7 odsto. Nakon skoro tri godine, grupa sa promijenjenim načinom života je imala 58 odsto manje slučajeva dijabetesa u odnosu na kontrolnu grupu. Grupa na ljekovima je smanjila broj slučajeva za samo 31 odsto. U poređenju sa kontrolnom, oba tretmana su djelovala, ali je očigledno da je promjena načina života daleko moćnija i bezbjednija od jednostavnog uzimanja ljekova. Štaviše, promjena načina života bi bila efektivna i u rješavanju drugih zdravstvenih problema, dok ljekovi ne bi.

Zamislite šta bi se desilo kada bi ljudi u potpunosti usvojili najzdraviju ishranu: biljnu ishranu cjelovitim neprerađenim namirnicama.

Smatram da bi se pojava praktično svih slučajeva dijabetesa tipa 2 mogla spriječiti. Nažalost, dezinformacije i ukorijenjene navike pustoše naše zdravlje. Naše navike ishrane viršlama, hamburgerima i pomfritom nas ubijaju.

Čak i dr Džejms Anderson, koji je ostvario izuzetne rezultate sa mnogim pacijentima prepisujući skoro vegetarijansku ishranu, nije imun na ustaljene savjete o zdravlju. On piše: “U idealnom slučaju, ishrana koja obezbjeđuje 70 odsto od kalorija u vidu ugljenih hidrata i do 70 g vlakana dnevno pruža najveće koristi po zdravlje za oboljele od dijabetesa. Međutim, ovakve ishrane dopuštaju samo 25 do 50 g mesa dnevno i nijesu praktične za kućnu primjenu za mnoge osobe”.

Zašto profesor Anderson, veoma dobar istraživač, kaže da je takva ishrana “nepraktična” i time stvara predrasude kod onih koji ga slušaju i prije nego što razmotre dokaze?

Da, promjena načina života može da izgleda nepraktična. Možda izgleda nepraktično odreći se mesa i masnih namirnica, ali pitam se koliko je praktično imati višak kilograma i dijabetes tipa 2. Pitam se koliko je praktično imati doživotno stanje koje se ne može izliječiti ljekovima ili operacijama; stanje koje često dovodi do srčanog oboljenja, šloga, sljepila ili amputacije; stanje koje bi moglo da zahtijeva od vas da ubrizgavate insulin u svoje tijelo svakog dana do kraja svog života.

Radikalna promjena naše ishrane može da bude “nepraktična”, ali bi rezultat mogao da bude vrijedan promjene.

Dr. Kolin Kempbel, Moć ishrane

1 1 1 1 1 Ocijeni 0.00 (0 Glasova)
  1. Najnovije
  2. Najčitanije

Zdravko Vucinic: Prirodno lijecenje neizlecivih bolesti

Zdravko Vucinic: Kako procistiti organizam

Sasvim drugacije sa Zdravko Vučinić,specijalistom prirodnog lecenja

SASVIM DRUGAČIJE sa specijalistom prirodne medicine Zdravkom Vucinic

Portal BUDITEZDRAVI.info pokrenut je 2012. godine i namijenjen je svim ljudima u Crnoj Gori, regionu i širom svijeta koji govore jezicima naroda bivše Jugoslavije, a koji su zainteresovani da se kvalitetno informišu o svim aspektima zdravlja.

Opširnije

Najbolje ocijenjeni

  • 1
Copyright © 2012 Institut za prirodnu medicinu Podgorica. Sva prava zadržana.
Codepixel
Izrada sajta