Homoseksualizam & bolest

31/10/2013   Zdravko Vučinić   Zanimljivosti
Homoseksualizam & bolest

Do 1973. godine homoseksualizam je smatran teškim psihijatrijskim poremećajem. Te godine je Američka psihijatrijska asocijacija (APA), pod uticajem gay lobija, skinula homoseksualizam sa liste psihijatrijskih oboljenja i proglasila ga „normalnom varijantom ljudskog seksualnog ponašanja.“

Takav stav je kasnije prihvatila Svjetska zdravstvena organizacija i mnogi psihijatri širom svijeta. 22 godine nakon toga, 1995, APA je uklonila pedofiliju i sadizam iz svoje klasifikacije „poremećaja,“ Dijagnostičkog i statističkog priručnika IV (Diagnostic and Statistical Manual IV). Ali naše pitanje glasi: Može li jedna politička odluka učiniti nekoga zdravim i skinuti hipoteku grijeha?

Ateizam i tzv. seksualna revolucija

Istorijski, proces rušenja temelja društva počeo je znatno ranije. Veze se mogu pratiti od vremena lansiranja ateizma, kojem su zamah dali Darvinova teorija evolucije i marksistička ideologija. Nakon propasti nasilnih revolucija u mnogim zapadnim zemljama, marksisti su promijenili strategiju: umjesto da prvo osvoje vlast, a onda nameću kulturu, trebaju prvo promijeniti kulturu, a onda će im vlast sama doći u ruke. Primjer jednog takvog promotera nove ideologije bio je mađarski filozof i političar, György Lukacs, bivši agent Bele Kuna, koji je, nakon propasti revolucije, pobjegao iz Mađarske. On je svoje ideje s pravom nazvao ‘demonskima’. Promovisao je razvrat među ženama i djecom koji je imao za cilj rušenje porodice kao temelja društva. Lukacs i drugi neomarksisti osnovali su 1923. na Frankfurtskom univerzitetu ‘Institut za društvena istraživanja’, koji će kasnije postati poznat kao Frankfurtska škola. Desetak godina kasnije, bježeći pred nacistima, spakovali su svoju ideologiju i došli u Ameriku.

U pedesetim i šezdesetim godinama prošlog vijeka izveli su tzv. kulturnu revoluciju, preuzeli gotovo cijelu industriju zabave, medije, škole, fakultete. Etiketiranje, proglašavanje protivnika fašistima i mentalno poremećenima bio je način na koji su djelovali. Svaku osudu njihovog djelovanja i iznošenje drugačijih stavova nazvali su ‘govor mržnje’ iako je mržnja bila ono što je isijavalo iz njihovih knjiga, pamfleta i cjelokupnog djelovanja: mržnja prema porodici, vjeri, moralu, tradiciji…

Alfred Kinsey

kinsi 2U isto vrijeme djelovao je Alfred C. Kinsey, omiljeni ideolog homoseksualnih aktivista. Skrivajući se iza fasade naučnika, zagovarao je prihvatanje homoseksualnosti, ali i nekrofilije, pedofilije, zoofilije… Razlozi za to bili su lične prirode, budući da je Kinsey bolovao od čitavog niza seksualnih poremećaja i nastranosti, od homoseksualnosti i pedofilije do sado-mazohizma. Kinsey 1947. osniva ‘Institut za istraživanje seksualnosti’ odakle će krenuti i poznata seksualna revolucija iz šezdesetih. Umjesto da se bavi naučnim istraživanjima, iza zidova tog instituta odvijale su se najgore seksualne perverzije, orgije sa saradnicima i njihovim ženama, studentima… a sve uz kamere.

Za pokretanje seksualne revolucije bilo je potrebno više od udovoljavanja bolesnim seksualnim fantazijama u tajnosti instituta, i Kinsey je to znao. Stoga je napisao dvije knjige i u javnosti uvijek nastupao kao neutralni naučnik. Njegova strategija bila je u tome da seksualne devijacija proglašava čestim, a po njegovoj logici kad se nešto događa često, onda je to i normalno. Do danas se poteže njegova tvrdnja da homoseksualci čine oko 10% populacije.

Kinseyev institut i Frankfurtska škola poveli su široku revoluciju i uticali na milione mladih ljudi Zapada, preko Hollywooda, medija, fakulteta, škola, knjiga… da bi se u šezdesetima revolucija širila kao zaraza.

Već je 1968. pod uticajem Kinseya homoseksualnost u DSM – u (Dijagnostički i statistički priručnik mentalnih poremećaja) izbrisana sa liste sociopatskih poremećaja. Godine 1973, pod prijetnjama i zastrašivanjem homoseksualnih aktivista i drugih lobija, a na prijedlog dr. Roberta L. Spitzera, homoseksualnost je političkom odlukom izbrisana sa liste poremećaja.

Šezdesetih i sedamdesetih su studenti Frankfurtske škole i Kinseyevog instituta (dva najpoznatija Kinseyeva studenta su Hugh Hafner, osnivač „Playboya“ i Harry Hay osnivač homoseksualnog pokreta) zauzimali svoje pozicije u društvu i vrata medija i fakulteta za homoseksualne aktiviste pomalo su se otvarala. Danas homoseksualci ‘preplavljuju’ medije, te nastoje relativizovati svoju bolest i svesti sve pod varijantu normalnoga. Još od sedamdesetih godina populariziraju se razne serije i filmovi gdje postoje likovi homoseksualci, koji su osmišljeni kao zanimljive i pozitivne osobe, što je u suprotnosti sa realnim životom.

Poslednjih godina, svjedoci smo vrlo agresivne pro homoseksualne kampanje i u balkanskim medijima, koja dolazi u paketu sa evro integracijama. Taj trend takođe se može zapaziti u modnoj industriji, gdje su „na cijeni“ izrazito mršave djevojke koje više liče na dječačiće, ili isfeminizirani muškarci – manekeni.

Okultna pozadina homoseksualizma

Istraživači religije i istorije lako će pronaći direktne veze između homoseksualizma i izopačenih religijskih rituala i praksi. U većini drevnih mnogobožačkih društava nije postojala moralna zabrana pederastije. Ona je bila opšteprihvaćena i često je značila ne samo polno zadovoljenje, već je imala karakter kulta. To je bilo karakteristično kako za Stari Istok, tako i za Staru Grčku, Stari Rim, Kelte i dr. Homoseksualni odnosi su bili ili dio tzv. svete prostitucije u hramovima, ili su značili dio rituala inicijacije, u kome su dječaci postajali potčinjeni objekat odraslog homoseksualca. Uz pomoć takve inicijacije kod njih je gušena sloboda volje, i oni su se slijepo potčinjavali plemenskim vođama-sveštenicima.


Životinje kao uzor?

Još jedan čest izgovor homoseksualnih aktivista je da se homoseksualnost može naći među životinjama i da je homoseksualnost prema tome prirodna. Ovo je miješanje pojmova. Nije prirodno sve što se u prirodi može uočiti. Slijedeći tu logiku, mogli bismo jesti živo meso kidajući ga sa životinja ili mokriti po ulici. Ali ni u prirodi homoseksualni odnos nije uobičajen, već samo defektnost prirode, inače bi odavno i sama priroda nestala. U stvari, kada majmun siluje drugog majmuna tu se ne radi o homoseksualnosti, već o iskazivanju dominacije. Istu pojavu možemo uočiti i kod pasa i nekih drugih životinja. Očito se pokušava dokazati nedokazivo. Čovjek nije životinja, te se ne može pozivati na životinjske obrasce ponašanja. „Ono što liči na homoseksualnost kod nesvjesnih životinja ni po trajnosti ni po štetnim efektima nije isto što i homoseksualnost svjesnog čovjeka.“

Homoseksualizam kao oboljenje: nastanak istopolnih seksualnih poriva

Već iz dobro dokumentovane činjenice da imamo homoseksualce koji imaju identične blizance (tj. braću/sestre sa identičnim genskim zapisom) heteroseksualce, možemo zaključiti da homoseksualne sklonosti nisu urođene. Prikazi slučajeva često ukazuju na činioce vezane za okruženje, koji objašnjavaju razvoj različitih seksualnih sklonosti kod genetski identične djece, i podupiru zaključak da je sklonost istom polu proizvod uzajamno povezanih uticaja iz okruženja.

Kod osoba koje osjećaju seksualnu sklonost prema istom polu često nailazimo na jedan ili više niže navedenih činilaca:

    Odsustvo oca, očinske figure ili otuđenje od oca u ranom djetinjstvu, jer je otac doživljen kao neprijateljski raspoložen ili nezainteresovan, nasilan ili alkoholičar;
    Majka je bila previše zaštitnički nastrojena (kod dječaka);
    Majka je previše tražila pomoć i bila zahtjevna (kod dječaka);
    Majka je bila nespremna uspostaviti emocionalnu vezu (kod djevojčica);
    Roditelji su propustili da ohrabre identifikaciju djeteta sa svojim polom;
    Nedostatak grublje igre (dječaci);
    Neuspjeh u identifikaciji sa vršnjacima istog pola;
    Nesklonost timskim sportovima (dječaci);
    Slaba koordinacija oko/ruka i sa time povezano zadirkivanje vršnjaka (dječaci);
    Seksualno zlostavljanje i silovanje;
    Socijalne fobije ili ekstremna stidljivost;
    Gubitak roditelja zbog smrti ili razvoda;
    Odvojenost od roditelja tokom kritičnih faza odrastanja;
    Uticaj medija, filmske industrije i Interneta i laka dostupnost neprimjerenih sadržaja (istraživanja pokazuju da se preko 80% pregledanog sadržaja na netu odnosi na pornografiju).

Duhovna degeneracija

Homoseksualnost je duhovna degeneracija ljudskog bića u njegovom najranijem stadiju odrastanja i usvajanja pogleda na stvarnost – a kroz nefiltrirane sadržaje svijesti – reflektovanje bolesti se ne pojavljuje odmah, nego s razvojem seksualnosti. Tek tada iskače ova teška psihička aberacija na scenu svijesti i postaje problem; asocijalno ponašanje, agresivnost i patnja i za okolinu i za bolesnika tj. bolesnicu.

Homoseksualnost ukratko kao kompleks više psihičkih, mentalnih i socijalnih poremećaja možemo definisati kao kompleks nedozrelosti muškarca i bježanja od odgovornosti; nedozrelost, zaostalost u razvoju (infantilnost) s retrogradnim učincima faze djetinjstva od 3. do 9. godine, nemogućnost adaptacije u normalno socijalno i mentalno okruženje. Zato pokušavaju izmijeniti ne sebe, nego svoje okruženje. Time izazivaju učinak otpora i sukoba na svim nivoima.

Destruktivni izvori „zadovoljstva“

Seksualne perverzije u koje ulaze homoseksualci i njima slične osobe nadilaze najgore horore i najmorbidnije scene holivudske produkcije. Kada se vrše policijska istraživanja vrsta zločina koji se počine u različitim društvenim zajednicama, jasno se dolazi do zaključka da su ubistva koje se počine u homoseksualnim zajednicama nešto najstravičnije, praćeno strašnim masakrima i iživljavanjima nad žrtvom. To samo dodatno oslikava stanje uma ljudi u takvim zajednicama.

Homoseksualno ponašanje je samo po sebi opasno i homoseksualci (epidemiološki gledano) se zato uvijek kategorizuju zajedno sa narkomanima, prostitutkama i promiskuitetnim osobama. Homoseksualci u SAD imaju 44 puta veću šansu da dobiju sidu (AIDS). Više od pola miliona od ukupno milion ljudi u SAD-u koji imaju sidu su homoseksualci. Homoseksualci imaju veću šansu za zarazu Hepatitisom A i B, isto je i sa sifilisom – 65% svih slučajeva zaraze sifilisom u SAD-u čine homoseksualci iako zasigurno ne čine 65% populacije.

Takođe su vrlo interaktivni (u SAD-u prosječno imaju 50-70 partnera godišnje). Često imaju odnose i sa osobama suprotnog pola ne otkrivajući im svoju homoseksualnost.

Izvrtanje uloga i zloupotreba termina

Svako protivljenje svojoj propagandi LBGT aktivisti, njihovi lobisti i podržavaoci nazivaju „homofobijom“, čime agresivno nameću stav da su njihovi protivnici poremećeni i iskompleksirani, a ne obrnuto. Protivnike zovu konzervativnima, a sebe slobodoumnicima (tj. mi smo „primitivni i zadrti“, a oni su „civilizovani i inteligentni“). Po tome ispada da je homoseksualizam najveće dostignuće čovječanstva. Ocijenite koliko je ovo grozan apsurd.

Čitava terminologija homoseksualnih aktivista je izvrnuta. Oni sebe poistovjećuju sa svojim poremećajem. Dr. J. Harvey kaže da treba izbjegavati riječ homoseksualac jer ne postoje homoseksualci već samo ljudi sa homoseksualnim poremećajem. Čovjek se ne može poistovjetiti sa njegovim poremećajem, on ne određuje njegov identitet.

Ako ste imali priliku pratiti njihove javne nastupe u nekim raspravama ili debatama, lako ćete primijetiti kako su u nastupu poprilično agresivni, drski, nagli i isključivi. Ne uvažavaju sagovornike, bez obzira na argumente, i svako drugačije mišljenje etiketiraju kao fašizam, homofobiju, govor mržnje… Radi se o najobičnijem spinu kojim se onemogućava pravo na ikoji drugačiji stav od onoga koji oni promovišu.

Svoje javno defilovanje nazivaju „paradama ponosa“, što takođe predstavlja tešku zloupotrebu termina „ponos“. Tako se zamjenom teza izvrću osnovni pojmovi o dobru i zlu.

Kao što debelo crijevo ne može postati polni organ, tako ni lažirana ideologija i negiranje činjenica nikada ne mogu postati mjerilo istine. Realnost ne zavisi od naših subjektivnih stavova i želja.

Homoseksualisti kažu: Homoseksualcem se postaje rođenjem i liječenje je nemoguće

Istina je: Dileme, debate i podjele o pravom uzroku, ili uzrocima, homoseksualnosti traju već decenijama, do dana današnjeg. Iznošene su i istraživane mnoge naučne teze, teorije, hipoteze; nasleđe, urođenost, genetika, hormoni, uticaj okoline… Ono što definitivno i sa sigurnošću možemo potvrditi jeste da nije naučno dokazano da je homoseksualnost genetski predodređena ili urođena, o čemu svjedoči i veliki broj izliječenih slučajeva.

Sistematsko lobiranje

LGBT aktivisti sebe predstavljaju kao miroljubive, nježne, simpatične i pasivne. Tako uvijek mogu da glume žrtvu, i onda kada se argumentovano kritikuju, čime izbjegavaju pravo suočavanje sa kritikama.

Glumljenjem žrtve „konzervatizma“ i „homofobije“ jeftino kupuju podršku raznih organizacija za ljudska prava, intelektualnih, kulturnih i medijskih krugova, šta im daje ogromnu lobističku moć. Tvrde da su nenametljivi, ali se pokazalo da na Zapadu, nakon što su uspjeli da se društveno afirmišu, vrše sveopšte promovisanje homoseksualizma (pogotovo nad mladima).

Mnogi navodni intelektualci iz „akademskih krugova“ mijenjaju mišljenja u skladu sa popularnim trendovima i politikom i tako se priključuju propagandi, pod izgovorom „razbijanja tabua i predrasuda“.

Obostrani pristanak

Bitno uporište propagande je da oni dobrovoljno stupaju u te odnose, i da time (naizgled) nikome ne čine nažao. Na taj način opravdavaju i nekrofiliju. Ako je umrla osoba u oporuci dala dozvolu nekome da ima polni odnos sa njenim lešom, da li je to onda uredu?

Ni narkoman samim činom udisanja ili ubrizgavanja droge nikome ne čini nažao (na prvi pogled). Da li je onda narkomanija u redu, tj. pravo izbora?

Ljudska prava

Osnova LGBT propagande je da se tu radi o ljudskom pravu, tj. da su oni jednostavno prirodno takvi. U tom slučaju su i pedofili, varalice, nasilnici i sl. prirodno takvi? Sva nezavisna naučna istraživanja nisu uspela da nađu biološke, genetičke, niti psihološke dolaze u korist homoseksualizma.

Zloupotreba demokratije i parade dekadencije

Propagiranje homoseksualnosti i LGBT parade smetaju svakom normalnom muškarcu i ženi. To su parade dekadencije i stvaranja društva nasilja protiv normalnih ljudi. Ako je nešto postalo uobičajeno ili se na to ljudi sistematski navikavaju, ne znači da je samim tim postalo normalno. Seks između dvojice muškaraca ili dvije žene nije normalan. Ako nekoga takvo što privlači, ne znači da je dobro praktikovati. Čak i ako se praktikuje, ne znači da ima pravo na osnovu toga izlaziti na ulicu transparentom i tražiti da ga se poštuje. Svaki homoseksualac koji na ulici ima bilo kakav oblik intimnog kontakta s drugim muškarcem, ili žena s drugom ženom čine nasilje nad normalnim čovjekom kojega prisiljavaju da gleda (nasilje može ulaziti i kroz oči i uši) tu odvratnost.

„Nema izgovora za sve one heteroseksualce koji se priključuju ideologiji ‘homoseksualnost je normalna’… Njihov unutrašnji osjećaj im kaže da sa homoseksualnošću nešto nije u redu, ali radije blebeću ponavljajući opšte prošireno mišljenje… Smatrajući da je to što rade humano, zapravo sve više doprinose tragičnim homoseksualnim karijerama… Osim toga, doprinose opštoj nesigurnosti u pogledu toga što je normalna seksualnost i brak, te tako podstiču razaranje tradicionalnih porodica.“

Pomodarstvo

Homoseksualne zajednice nisu izolovane i pasivne. One su nametljive. Cilj im je homoseksualizacija javnosti, naročito mladih. Zbog  sociološko/psiholoških uticaja, homoseksualizam će postati normalan trend, kao što je danas, na primjer, nošenje poderane odjeće.

Pogotovo će biti izražen „usputni homoseksualizam“ – ljudi će se povremeno homoseksualisati čisto iz dosade, znatiželje, fazona itd.

Desiće se da će mnogi ljudi ustvari postati biseksualci, sa istim „gejevskim“, raskalašenim, avanturističkim seksualnim ponašanjem. Takav mentalitet direktno vodi i pedofiliji, zoofiliji, incestu i sl.

Povod ostalima

Društveno prihvatanje homoseksualaca će otvoriti vrata, tj. biti povod i ostalim, još gorim profilima (pedofili, prostitutke, narkomani, pankeri, hevi-metalci, itd.) da se društveno afirmišu. Sljedeća etapa je legalizacija pedofilije, narkomanije, prostitucije (sve troje je već urađeno npr. u Holandiji).

I životinje će dobiti ljudska prava (na Zapadu već imaju punu socijalnu pomoć, zdravstveno osiguranje, pogrebnu službu, itd.). Već je bilo pokušaja legalizovanja braka sa životinjama. Zašto ne? Sve će biti moguće.

Raspad društva

Dugoročne posljedice sadašnjeg prihvatanja homoseksualizma su katastrofalne za društvo, a upravo sada se klackalica po tom pitanju prelama. Porodica, kao temelj društva, će biti izobličena i bezvrijedna. Imaćemo rast izopačene djece od još gorih „roditelja“. Moći će da rade šta god hoće, pošto će samovolja, sve vrste seksualne i bihevioralne izopačenosti biti dozvoljene.

Društveni balans i kohezija će se raspasti, pa će ta haotična okolina iznjedriti razne čudake i manijake. Često će se dešavati izopačeni zločini u „zapadnjačkom“ stilu na potpuno nedužnim ljudima. U suštini, svi će imati veće povlastice, ugled i prava od razumnog, čestitog i poštenog čoveka. I to će, ukoliko se dopusti, biti bespovratno.

Nasilje kao odgovor?

Zbog svoje agresivnosti, nametljivosti i očiglednog spinovanja zdravog razuma, LGBT propaganda izaziva poseban otpor i mržnju društvenih grupacija sklonih nasilju, kao što su navijači ili ultra desničarski nastrojeni vjerski aktivisti i uopšte mladi skloni nasilju, koji, u neznanju, čine upravo ono što gej lobisti priželjkuju kako bi ih mogli proglasiti zaostalim, zatucanim tradicionalistima nasuprot njihovoj „savremenosti“ i „demokratičnosti“. Tako svi nasilni istupi protiv javnog eksponiranja homoseksualizma dolaze pod udar zakona i klasifikuju se kao „govor mržnje“ ili „napad na demokratske tekovine“ i „evropske vrijednosti“.

Dakle, u državama u kojima je zakon na strani devijantnih oblika ponašanja, najbolji odgovor je ignorisanje i sklanjanje od svih oblika nemorala, čuvajući sebe kao pojedince od duhovne, mentalne ili tjelesne „kontaminacije“ i adekvatno se brinući za svoje porodice i bližnje. To je moguće ukoliko se sami osposobimo za život, da razlikujemo stvari, dobro i zlo, i ne nasijedamo na različite oblike destruktivne propagande čiji cilj je stvaranje satanističkog poretka. Zatim, možemo i imamo građansku i moralnu obavezu da, koliko je to moguće, svojim uticajem spriječimo ulazak ove pošasti u obrazovne i druge javne ustanove.

Pripremio: Pavle Simović

Za više informacija i reference pogledati ovdje

5 1 1 1 1 1 Ocijeni 5.00 (3 Glasova)
  1. Najnovije
  2. Najčitanije

Zdravko Vucinic: Prirodno lijecenje neizlecivih bolesti

Zdravko Vucinic: Kako procistiti organizam

Sasvim drugacije sa Zdravko Vučinić,specijalistom prirodnog lecenja

SASVIM DRUGAČIJE sa specijalistom prirodne medicine Zdravkom Vucinic

Portal BUDITEZDRAVI.info pokrenut je 2012. godine i namijenjen je svim ljudima u Crnoj Gori, regionu i širom svijeta koji govore jezicima naroda bivše Jugoslavije, a koji su zainteresovani da se kvalitetno informišu o svim aspektima zdravlja.

Opširnije

Najbolje ocijenjeni

  • 1
Copyright © 2012 Institut za prirodnu medicinu Podgorica. Sva prava zadržana.
Codepixel
Izrada sajta