Vjera, nada, ljubav

20/05/2013   Zdravko Vučinić   Ljubav i duhovnost
Vjera, nada, ljubav

“Putem moćnog uticaja vjere, nade i ljubavi, psihijatar ili učitelj može postići čuda u iscjeljenju osobe. Bez ova tri potentna sastojka, njegova terapija je beznačajna i bezvrjedna” ( Dorsi).

Nada liječi

Sjećam se da sam u vrijeme kada sam završavao svoj doktorat iz psihologije, imao i prvi čas iz pastoralnog savjetovanja. Gostujući profesor bio je iskusni klinički psiholog. Na završetku jednog časa, rekao je sljedeće: “Šta god radili za vrijeme seanse savjetovanja, uvijek budite sigurni da ste svog pacijenta nadahnuli nadom. Nikad to nemojte prepustiti slučaju. Vi morate biti sigurnida ste mu ulili nadu. Mnogo puta sam kasnije, gledajući borbe kroz koje moji pacijenti prolaze, razmišljao o savjetu tog profesora.

Moderna nauka iznalazi da je nada mnogo više nego li čežnja ili puko očekivanje da će se u budućnosti nešto promijeniti na bolje. C. R. Snajder, profesor psihologije sa univerziteta u Kanzasu, upoređivao je akademska dostignuća studenata i njihovu sposobnost da drugima uliju nadu i zaključio da je mnogo vrijednije za budući poziv imati ovu drugu karakteristiku. On je takođe pronašao da su oni koji su bogati nadom u stanju i sami sebe da nadahnu i podstiču da idu dalje. Oni jednostavno osjećaju da će iznaći puteve kojima se dostižu postavljeni ciljevi. Oni su fleksibilniji u svojim metodama dosezanja ciljeva i u svojoj spremnosti da se ciljeva odreknu ako se oni pokažu nedostižnim. Kad upadnu u poteškoće oni se hrabre mišlju da će se stvari promijeniti na bolje. Oni sa velikom mudrošću velike ciljeve dijele u niz manjih, sa kojima je se lakše nositi.

Kliničko iskustvo je pokazalo da ako neko može biti nadahnut nadom, vjerovatno je da neće upasti u poražavajuću anksioznost, niti će razviti defetistički stav ili pak depresivnu epizodu kad se suoči sa tragičnim životnim situacijama. Studije su dokazale da ljudi nadahnuti nadom manje obolijevaju od depresije i anksioznih poremećaja, a takođe i rjeđe zapadaju u emocionalne krize.

Džerom Kagan, razvojni psiholog sa Harvarda, vjeruje da su karakterne crte hrabrosti i plašljivosti, urođene osobine. Amigdala(dio u mozgu)i njeno neuronsko kolo izgleda da ovdje igraju značajnu ulogu. On je uočio sličnost između temperamenta mačaka i temperamenta beba i male djece. Kod plašljivih beba i male djece, amigdala je neobično lako nadražljiva, dok se kod hrabre djece ona ne nadražuje tako lako. U svojim ranijim istraživanjima, Rejmond Katel pretpostavio je da su snebivljivost i hrabrost izgrađene poslije rođenja. On je zapazio da simpatički dio vegetativnog nervnog sistema, reaguje znatno jače na provocirajuću draž kod snebivljivih u odnosu na socijalno čvrste osobe.

U mojoj kliničkoj praksi, pronašao sam da konstitucionalno ili genetski determinisane osobine ličnosti podliježu promjeni. Dugotrajnim usađivanjem nade u genetski predodređene snebivljive osobe, došlo je do utišavanja kako same osobine tako i njenog ispoljavanja. Osobe oboljele od endogenog tipa depresije, osjetile su oslobođenje od svoje bolesti. Lezbejke i homoseksualci su iskusili potpuni zaokret u seksualnoj orjentaciji i vratili se normalnoj seksualnosti. U svim ovim slučajevima, stalno psihološko testiranje i podaci o životnim situacijama koji se dobijaju vođenim intervijuima, potvrdili su da je došlo do promjena o kojima smo maloprije pričali.

Temperament nije naša sudbina. Ljudi ne moraju ostati zarobljeni svojim nasleđem ili stečenim osobinama. Jedna od tri bebe koje dolaze na svijet, kod kojih su pronađeni simptomi prenadražljive amigdale, gube osobinu plašljivosti do vremena kad pođu u obdanište.

Nada mobiliše psihičku energiju i stavlja fokus na ponašanje osobe. Nada obezbjeđuje sigurnost u pozitivan ishod i nagradu. Nada stabilizuje osjećanja i misli podjednako kao i ponašanje. Nada je sidro unutrašnjeg bića.

Mi moramo nastojati da druge nadahnemo nadom. Ovo znači da moramo imati pozitivistički pogled na život. Oblak pozitivizma, koji je još uvek misterija za nauku, obavija osobu punu nade, poput magnetnog polja koje obavija strujni namotaj. Ovo “polje nade” se nezaustavljivo širi i na druge. Bez nade ne postoji motivacija za dalje psihološko sazrijevanje. Samim tim i šanse za iscjeljenjem su minimalne.

Vjera smanjuje stres i unapređuje isceljenje

vjera 1U Bibliji, tačnije u prva četiri poglavlja knjige proroka Danila, postoji izveštaj o četiri jevrejska mladića, Danilu, Ananiji, Mihajlu i Azariji, koji potvrđuje izneti postulat. Ovi mladići su iznad svega u svom životu postavili odanost Tvorcu. Vjerovali su ovoj Najvećoj Moći da im može obezbijediti potrebnu milost ma kakve odluke donio vavilonski car. Posljedično tome, ova realna prijetnja njihovim životima nije bila u stanju da naruši njihov unutrašnji mir. Kad sam bio zamoljen da pomognem preživjelima, poslije Endrju uragana, da se uspješno razračunaju sa post-traumatskim stres-sindrom (PTSS) poremećajima, moćni efekti vjere i posljedična razboritost, nijesu se mogli sakriti.

U jednom slučaju, majka koja je rodila dijete mjesec dana poslije uragana, liječena je od posttraumatskog-stres-sindrom poremećaja. U isto vrijeme, njena beba koja je tada imala šest meseci, izgledala je kao “smrznuta”. Nije puštala nikakve zvuke, nije plakala, tražila hranu ili radila bilo šta što je dolikovalo njenom uzrastu. Majčino iskustvo se očigledno pritvorilo u prenatalni psihološki stres.

Nasuprot tome, kod bebe jedne druge majke koja je takođe preživjela uragan, poslije urađene rutinske kontrole na PTSS, pronađeno je da nije imala nikakve simptome. Takođe ni majka nije imala nikakvih simptoma. Ovako je ona opisala svoje iskustvo: “Otišli smo u krevet nakon što smo na vremenskom izvještaju čuli da je uragan uspostavio svoj kurs i da neće ići prema nama. Oko dva ujutru, probudila me je oluja koja je pogodila kuću, a takođe i moje dvoje djece koja su spavala na spratu. Oni su brzo strčali niz stepenice i otišli smo u hodnik naše male kućice. Beba je nešto prije toga zaspala. Kratko sam razmišljala da li da je probudim i snesem u hodnik da bude s nama i donijela sam odluku da to ipak uradim. Samo što sam je pomjerila sa kreveta, ogroman šiljak je proletio kroz prozor i zabo se u jastuk, na isto ono mesto na kome je samo par trenutaka ranije ležela bebina glavica. Zahvaljivala sam Bogu što ju je poštedio. Onda smo se pridružili mojoj odrasloj djeci u hodniku, pričajući o tome kako je Bog bio dobar prema nama cijelog našeg života, štiteći nas tako mnogo puta i starajući se za sve naše potrebe i obilno nas obasipajući blagoslovima.

Pričali smo i o tome kako nas Bog možda neće ostaviti u životu do jutra. Tada sam predložila da se molimo za tatu (koji je bio van države zbog posla), da ako se vrati kući i shvati da više nema ženu i djecu, da ne izgubi svoju vjeru u Gospoda. Moje dvoje odrasle djece mi se pridružilo u molitvi.

Kad smo se molili, iako se znatan dio krova srušio i nekoliko prozora razletjelo u paramparčad, a veliki dio kuće srušio u komadiće, mi smo bili sačuvani. Niko od nas nije imao fizičke ozljede. Ali ja sam ipak željela da se moja djeca testiraju na PTSS”.

Uprkos temeljitom ispitivanju djece, nisam mogao da nađem ni najmanji trag post-traumatskog stres-sindroma. Bio sam svjedok modernog značenja drevnih redova: “Ko se tebe drži, čuvaš ga jednako u miru, jer se u tebe uzda”.

Povjerenje koje oblikuje i kreira naše sagledavanje stvari, može ostvariti dubok psihološki i fiziološki uticaj.

Studije in vivo, sprovedene od strane medicinske klinike na Harvrdu i teksaškog zdravstvenog naučnog centra u Dalasu, nedvosmisleno su pokazale da raste broj bijelih krvnih zrnaca i imunih hormona u cirkulaciji, u trenutcima kad je osoba ispunjena vjerom. Suprotan efekat slijedi svako stanje u kome se ispoljava sumnja i stav negativizma.

Frojd (Freud) je jednom rekao: “Očekivanje obojeno vjerom i nadom je efektivna sila na koju moramo računati u svim našim tretmanima i liječenjima.”

Jedna od metoda kojom se mogu ustanoviti efekti pacijentovog očekivanja u odnosu ljekar-pacijent, jeste davanje farmakološki neaktivne supstancije, poznatije kao placebo. Uprkos inertnosti supstance, pojavljuju se dramatični farmakološki efekti. Takvi placebo efekti su prijavljeni kod 30-70 odsto ispitivanih slučajeva, čak i kad se radi o fizičkom zacjeljivanju povreda tkiva. Prema tvrđenju J.D. Franka, korisnost placeba leži u njegovoj simboličnoj moći: “On svoju potentnost duguje tome što predstavlja opipljiv simbol doktorove uloge kao onoga koji liječi. U našem društvu ljekar zavrjeđuje svoju moć prepisivanjem medikamenata, isto kao što i šaman zavređuje svoju u primitivnom plemenu, time što u pravom trenutku pljune krvavu pljuvačku”. U izvjesnom smislu, onda, očekivanje je obojeno vjerom u ljekara kao isceljitelja. Placebo efekat može uticati na svaki sistem i ćeliju u tijelu, ponekad određujući i gdje i kad će hormoni biti sekretovani i donijeti blagodat iscjeljenja. Sa ovakvim saznanjem, niko ne smije odbaciti moć pacijentovih očekivanja i vjere. Kao što je to psihijatar Vilijam Sedler jednom izjavio: “Vjera poziva na kompletno i bezuslovno predanje cijelog tijela, uma i duha pojedinca, ideji u koju veruje. Prema potrebi ona nadalje mora uključiti i poslušnost onome u šta vjeruje”.

Gore navedeni primjeri, naglašavaju moć očekivanja i vjere pojedinca, da će se odgovarajuća promjena na hemijskom ili tkivnom nivou zaista i desiti. Ovo pak ne uključuje moć posredničke molitve. Tu nije slučaj o placebu iako je takođe potrebna vjera.

Rimski centurion koji je zamolio Isusa da jednostavno kaže samo jednu riječ, vjerujući da će njegov sluga koji je ležao miljama daleko, biti iscijeljen, predstavlja pravi primjer posredničke molitve.

On se osjećao bezvrednim da bi Isus nastavio putovanje ka njegovoj kući. On se osjećao nedovoljno vrijednim da bi Isus došao pod njegov krov. On je preklinjao Isusa da jednostavno kaže riječ. On je izrazio svoje pouzdanje riječima da kao što i on ima one koji su pod njim pa ako im kaže da nešto urade to tako i bude, da tako isto može i Isus jednostavno reći riječ i da će sluga od toga ozdraviti. Isus je bio impresioniran centurionovom vjerom. Kao odgovor na taj zahtjev i vjeru, On je izrekao riječ sigurnosti i iscijelio slugu istog momenta. Kad se centurionova družina vratila kući, pronašli su slugu zdravog.

Efektivnost posredničke molitve je bila demonstrirana tako mnogo puta, pa mi sad nemamo prava da je proglašavamo slučajnom. Neki su ovo nazvali “mentalnom telepatijom”, no nije li to samo drugo ime za ostavljanje Boga po strani.

Isus je bio jasan kad je rekao da Njegov nebeski Otac jedva čeka da odgovori na molitve njegovih sledbenika. U ovim slučajevima, sasvim je jasno da kao odgovor na molitvu vjere, viša sila, van samog pojedinca, djeluje na njegovo tijelo i mozak, proizvodeći razne psihološke i hemijske promjene koje su potrebne za nastanak iscjeljenja. Ova vrsta vjere gleda izvan vidljivog, prema Onome koji je nevidljiv, ličnom svemogućem Tvorcu i Iscjelitelju.

Iako je istina ono što je nekoliko puta sam Isus izgovorio: “Tvoja vjera, pomože ti”, takođe je istina i da sam Bog na neki čudesan način upliva u mozak i tijelo svojom božanskom energijom i iscijeli čoveka. Apostol Pavle kad se obraća epikurejskim i stoičkim filozofima u Atini, pokušava da im objasni da je “On (Tvorac neba i zemlje) onaj kroz kojega se mičemo i kroz kojega jesmo…”

Vilijam Sedler je, nakon mnoštva godina uspješne psihijatrijske prakse, napisao sledeće: “Čvrsto povjerenje u Vrhovno Biće je jedan od osnovnih koraka uspješnog tretmana i trajno oslobođenje od ropstva neuroticizma. Ako religija našeg pacijenta, mu ne pomaže u ovim slučajevima, ako ga ne mijenja, bolje bi bilo da pronađe onu koja hoće.. Kad su jednom upitali Gledstouna, šta je to što ga je održalo tako spokojnim i sabranim usred tako burnog poslovnog života, odgovorio je: “Na podu pored mog kreveta, gde ga mogu vidjeti jutrom kad ustajem i uveče kad ležem, stoji sljedeći natpis: ‘Ti ćeš očuvati u savršenom miru onoga čiji um je okrent Tebi, jer se u Tebe pouzdao..’” Postoje dobre mentalne vježbe u tom starom načinu poznatijem kao ‘praktikovanje Božje prisutnosti’.

U Bibliji još stoji: “Tako dakle vjera biva od propovijedanja, a propovijedanje od riječi Božje”.

Lično sam se uvjerio da proučavanje Biblije i upamćivanje biblijskih tekstova, imaju dubok uticaj na iscjeljivanje kod mojih pacijenata koji pate od različitih psiholoških poremećaja: anksioznosti, depresije, agorafobije, paničnih poremećaja, opsesivno kompulzivnih poremećaja, posttraumatskog stres-sindroma i mnogih drugih.

Dr. Sedler posebno preporučuje Psalme, Knjigu o Jovu, knjigu proroka Isaije i Jovanovo jevanđelje.

Zamolio sam neke od svojih pacijenata da memorišu neke biblijskie stihove, za koje sam smatrao da im mogu biti od koristi. Tražio sam im i da ih ponavljaju često i da se užive u njih, jer automatsko ponavljanje nema mnogo smisla. Oni moraju da zamisle radnju pred svojim očima i moraju da osjete emocije kojima je tekst prožet. Ako to urade u situaciji kad im problem prijeti i izdaleka, njihovim umom već odzvanja Božje obećanje koje pred sobom tjera problem. Nakon ponavljanog ovakvog reagovanja na problem, on prestaje da ima značaja za mog pacijenta. Tada mogu samo da konstatujem da su nastale neophodne promjene u mozgu.

Ljubav rastjeruje strah i nesigurnost

Ovdje spomenuta ljubav je princip, a ne osjećanje, iako je proces ljubavi često udružen sa emocijama. Ovakva ljubav je okrenut ka spolja. Dok uzima učešća u društvenim odnosima, ona otjelovljuje posljednjih šest od deset Božjih zapovjesti. Kad uzima učešće u slavljenju Boga u toku bogosluženja, ona otjelovljuje prve četiri zapovjesti.

ljubav 3Za ovu ljubav se kaže da je prirodna posljedica djelovanja Svetog Duha u ljudima. U jednom od svojih pisama, apostol Pavle opisuje stavove i ponašanje svih onih koji ispoljavaju ovaj princip ljubavi na djelu. Ona se ogleda u dubokoj brizi za drugu osobu.
Ljubav strpljivo podnosi žrtvu za one koje voli. Ljubav je mila. Ljubav se ne veliča. Ljubav se ne nadima. Ljubav se ne ponaša grubo. Ljubav nije sebična. Ljubav se ne da lako isprovocirati. Ljubav ne misli o zlu. Ljubav se ne raduje nepravdi, ali se raduje istini. Ljubav sve podnosi, svemu vjeruje, svemu se nada i sve trpi.

Ispitivanje ovih posljedica ljubavi jasno prikazuje njihov pozitivan psihološki po rast produktivan kvalitet. Dr. Borisenko otkriva zapanjujuće nalaze epidemiologa, kad su proučavali ljude u gradu Rozetu, država Pensilvanija, prije par godina. Stopa smrtnosti od koronarnih(srčanih) bolesti kod njih je bila veoma niska. Istraživači su stoga očekivali da pronađu niske nivoe tipičnih glavnih rizika za koronarne bolesti: pušenje cigareta, masnoće u ishrani, stil života sa puno sjedenja i gojaznost. Umjesto toga, oni su pronašli da Rosetanci imaju katastrofalno loše navike u vezi sa stilom života. Oni su imali visok nivo svakog od velikih faktora rizika.

Naučnici su pronašli da je pozitivan faktor zdravlja bila njihova društvena povezanost i zajedništvo. Među ljudima je postojala velika bliskost. Oni su poznavali jedni druge, poznavali su porodične istorije jedni drugih i znali su za radosti i žalosti jedni drugih. U Rozetu je postojalo mnoštvo osoba koje su bile spremne da vas saslušaju i spuste ruku na vaše rame, kad je to potrebno.

Statistike su otkrile da kad su ljudi napuštali Rozeto, njihov rizik od dobijanja srčanog udara je rastao do očekivanog nivoa. Ispostavilo se da je društvena podrška, veliki ublaživač stresa, važnija od zdravstvenih navika u predviđanju srčanog udara.

Dr Elden Čalmers

5 1 1 1 1 1 Ocijeni 5.00 (1 Glas)
  1. Najnovije
  2. Najčitanije

Zdravko Vucinic: Prirodno lijecenje neizlecivih bolesti

Zdravko Vucinic: Kako procistiti organizam

Sasvim drugacije sa Zdravko Vučinić,specijalistom prirodnog lecenja

SASVIM DRUGAČIJE sa specijalistom prirodne medicine Zdravkom Vucinic

Portal BUDITEZDRAVI.info pokrenut je 2012. godine i namijenjen je svim ljudima u Crnoj Gori, regionu i širom svijeta koji govore jezicima naroda bivše Jugoslavije, a koji su zainteresovani da se kvalitetno informišu o svim aspektima zdravlja.

Opširnije

Najbolje ocijenjeni

  • 1
Copyright © 2012 Institut za prirodnu medicinu Podgorica. Sva prava zadržana.
Izrada sajta