Duhovni sistem vrijednosti

27/12/2012   Zdravko Vučinić   Ljubav i duhovnost
Duhovni sistem vrijednosti

U duhovnom sistemu vrijednosti sve je drugačije u odnosu na materijalizam. Sreća i zadovoljstvo proizilaze iz duhovnog i skladnog odnosa sa drugim živim bićima. U takvom odnosu u čovjekovom organizmu dolazi do pokretanja mehanizama i procesa koji ne samo da stvaraju osjećaj zadovoljstva, već jačaju imuni sistema i regenerišu organizam (kao što je slučaj sa lučenjem hormona endorfina).

Ljudi koji prihvataju duhovni sistem vrijednosti prave takve izbore i donose takve odluke u životu koji za posljedicu imaju stvaranje ovakvih zdravih osjećaja zadovoljstva. Generalno, osjećaj sreće i zadovoljstva u okviru duhovnog sistema vrijednosti proističe iz nekoliko izvora koje ćemo navesti:

Porodica

Čovjek je onoliko bogat, koliko ima iskrenih i dobrih prijatelja. Kada je u društvu dobrih ljudi, čovjek postaje dio jednog ljepšeg sveta, bez obzira na okruženje. Nekada okruženje može da bude vrlo neprijatno, kao u slučaju rata ili siromaštva, ali kada je sa nekim koga voli čovjek skoro da ne osjeća kakvo je okruženje. Za razliku od materijalističkog sistema vrijednosti gdje ljudi glume da vole nekoga da bi ostvarili sebične ciljeve, ili misle da vole nekoga time što mu ispunjavaju sebične želje, u duhovnom sistemu vrijednosti voljeti nekoga znači činiti mu dobre stvari koje će ga učiniti duhovno jačim i boljim, i koje će ga podstaći da i on drugima čini dobre stvari na sličan način.

Na taj način se započinje jedan beskonačan niz stvaranja pozitivnih duhovnih vrijednosti. Najveća sreća koju čovjek može da doživi proizilazi iz nastojanja da se drugima učini dobro. Onaj koji planira da učini dobro najprije samo “predosjeća” radost koju će izazvati kod druge osobe (senka radosti). Kada se činjenje dobra realizuje, onaj koji čini dobro “doživljava” mnogo veću radost od osobe kojoj se čini dobro (original radosti).

Sam proces planiranja dobrog djela je nešto što jedino može da dâ smisao svakoj ljudskoj aktivnosti. Čovjekov rad ima smisao ako će rezultat tog rada biti u funkciji nečijeg duhovnog, i svakog drugog, prosperiteta i radosti. (Materijalistička radost je nešto potpuno suprotno, gdje se osoba “raduje” nekom kratkotrajnom tjelesnom zadovoljstvu, koje će na žalost ubrzo izazvati bolest i smrt.)

U samom procesu planiranja dobrog djela čovjek doživljava neizrecivu radost o kojoj materijalisti ne mogu ni da sanjaju. Samo naslućivanje i pomisao da će neko, do koga nam je stalo, biti obradovan nekim našim gestom, kod čovjeka stvara neopisivi osjećaj zadovoljstva i najsnažniji mogući motiv za život i rad. Ljudi su često puta spremni da rizikuju ili polože svoj život, jer su podstaknuti radošću činjenja dobra onima koje vole.

Dodatna radost i motiv za činjenje dobra drugima proizilazi iz očekivanja da će oni kojima se čini dobro biti time podstaknuti za sličnu akciju. Često se takva očekivanja ne ostvaruju kada su u pitanju odrasli ljudi, ali kada su u pitanju deca, situacija je potpuno drugačija. Ukoliko im se posveti vrijeme i pruži adekvatna ljubav, djeca će svojom dobrotom daleko prevazići sve ono dobro koje im je pruženo. Na taj način djeca postaju čovjekovi najbolji prijatelji, I to ne samo dok su mala, već na poseban način kad odrastu. Ona će biti vezana “ljubavnim vezama” za svoje dobrotvore (najčešće roditelje), tako da će prvi zalogaj hrane, i prvo odijelo, biće namijenjeno dobrotvoru, na sličan način kako je sa njima bilo postupano dok su bili mali.

Iz svega gore navedenog lako možemo da zaključimo da je porodica najvažnija institucija društva, jer se u njoj stvaraju dobri ljudi i najbolji prijatelji. U drugim institucijama društva osoba može da nauči neku veštinu, ali bez duhovnosti i moralnosti svako znanje i vještina postaju prokletstvo za čovječanstvo jer postaju oruđa materijalističkog uništenja.

Prijatelji

Isti princip činjenja dobra drugima, koji se primjenjuje u porodici, ostvaruje se i van porodice. Čovjek se van porodice susrijeće sa osobama koje su odrasle ili odrastaju pod nekim drugim okolnostima, koje su više ili manje duhovne ili materijalističke. Realno je poći od pretpostavke da svaki čovjek posjeduje nešto dobro u svom karakteru, i da će korektan i duhovan odnos podstaknuti svaku osobu na pozitivnu rekaciju i duhovni napredak. U praksi vidimo da će skoro svako pozitivno odgovoriti na gest ljubaznosti ili poštovanja, ali da će biti veoma mali broj onih koji će prihvatiti duhovni sistem vrednosti i koncept sreće koji iz njega proističe. Sigurno da je uzrok tome razorena porodica i materijalističko okruženje u savremenim društvima, tako da su materijalizam i “zadovoljstva” koja iz njega proizilaze postali norma ponašanja u savremenom svijetu.

Ali, bez obzira kakve će odluke drugi ljudi donositi u svojim životima, imperativ svakog ozbiljnog čovjeka bi trebao da bude ispravan život. Na taj način će život imati zadovoljstvo i smisao, a osoba će svojim duhovnim životom biti “vidjelo” i podsticaj onima koji “imaju oči da vide i uho da čuju”. Duhovno bliski ljudi će se lako međusobno prepoznati, i kroz druženje i međusobno unaprjeđivanje sve će se više osposobljavati za život. Krajnji rezultat će biti stvaranje jednog drugog svijeta oko nas, svijeta koji nije deo savremene sumorne realnosti, i osposobljavanje za kvalitetan i uspješan život bez obzira na okruženje.

Posljedice

Prihvatanje određenog sistema vrijednosti povlači za sobom određene posljedice. Činjenica je da su posljedice prihvatanja materijalističkog sistema vrijednosti dramatične, jer bukvalno dovode do oštećenja čovjekovog mozga. Na taj način dolazi do degradacije karaktera i pretvaranja osobe u nešto što bismo teško mogli nazvati “ljudsko biće”.

Najpoznatiji primjer iz medicinske prakse koji pokazuje kako oštećenje čovekovog mozga izaziva poremećaj karaktera, jeste slučaj Fineasa Gejdža, čovjeka koji je radio u jednoj željezničkoj kompaniji.  Prije nesreće koja mu se dogodila, ovaj čovjek je bio poznat kao “najbolji i najsposobniji radnik” u kompaniji, i veoma posvećen suprug i roditelj.

Prilikom nesreće, došlo je do eksplozije na deonici gde se gradila pruga. Gvozdena šipka, kojom se sabijao dinamit u stijenu, izazvala je tešku povredu ovom čovjeku probijajući mu lobanju. Čovjek je preživeo, i za par sedmica se vratio na posao, jer je šipka probila njegov čeoni režanj mozga, u kojem se nalaze centri za duhovnost, moralnost i volju, a ne centri koji kontrolišu neke druge vitalne funkcije.

Posljedica povrede bila je dramatična promjena karaktera ovog čovjeka. Poslije izlaska iz bolnice on je postao gnevljiv, neprijatan, svađalica, počeo je da maltretira ukućane, odbacio je religiju i postao vrlo svjetovan. Od “najboljeg i najsposobnijeg radnika” postao je najgori radnik, tako da je uskoro morao da dobije otkaz. Napustio je porodicu i zaposlio se u putujućem cirkusu, a 13 godina kasnije je umro.

Treba istaći da nije potrebno da čovjeku šipka probije mozak da bi došlo do promjene karaktera. Istraživanja pokazuju da konzumiranje otrovnih supstanci takođe oštećuje čeoni režanj. Različiti oblici okultnih aktivnosti i hipnoze, kao i samohipnoza, kao što su istočnjačka meditacija i joga, dovode do oštećenja čeonog režnja. Do oštećenja dovodi i gledanje destruktivnih televizijskih programa (nasilje, pornografija itd), kao i slušanje destruktivne muzike.

Ne treba biti veliki poznavalac stanja u svijetu pa zaključiti da je većina savremenih ljudi prihvatila materijalistički sistem vrijednosti, i da je oštećenje čeonog režnja čovjekovog mozga najdominantnija savremena bolest.

Dr Miroljub Petrović

5 1 1 1 1 1 Ocijeni 5.00 (1 Glas)

Tagovi:   duhovnost
  1. Najnovije
  2. Najčitanije

Zdravko Vucinic: Prirodno lijecenje neizlecivih bolesti

Zdravko Vucinic: Kako procistiti organizam

Sasvim drugacije sa Zdravko Vučinić,specijalistom prirodnog lecenja

SASVIM DRUGAČIJE sa specijalistom prirodne medicine Zdravkom Vucinic

Portal BUDITEZDRAVI.info pokrenut je 2012. godine i namijenjen je svim ljudima u Crnoj Gori, regionu i širom svijeta koji govore jezicima naroda bivše Jugoslavije, a koji su zainteresovani da se kvalitetno informišu o svim aspektima zdravlja.

Opširnije

Najbolje ocijenjeni

  • 1
Copyright © 2012 Institut za prirodnu medicinu Podgorica. Sva prava zadržana.
Izrada sajta