Počeci i iskustva na sirovoj hrani

11/03/2014   Zdravko Vučinić   Zdrava ishrana
Počeci i iskustva na sirovoj hrani

Piše: Nina Lončarević

Prvi put sam se susrela sa pojmom sirove hrane prije dvije godine. Godinu dana poslije pročitala sam knjigu od Viktorije Boutenko - "12 koraka do sirove hrane'' i postala intrigirana svim, za mene do tada, nevjerovatnim podacima. Ova knjiga mi je otvorila oči i natjerala me da shvatim koliko je majka priroda napravila ljudski organizam savršenim i koliko ljudi to malo cijene i poštuju.

Odlučila sam da se vratim našim precima i počnem davati svom tijelu ono što je najbolje za njega: voće, povrće, orašaste plodove, sjemenke i žitarice u svom prirodnom obliku. Na taj način organizam radi kao podmazan i što je najbolje: nikad se ne razbolijeva! Znam, reći ćete, kako to može? Lijepo…

Industrija hrane se pojavila sa pojavom konzervirane hrane i tako se i dan danas razvija. A ne zove se za džaba industrija - njen cilj je proizvodnja. Proizvođači hrane ne mare za vašu dobrobit, ili se prave da mare zbog prodaje. Cilj im je da njihov proizvod uspije. E sad, postoje razni trikovi za to. Posljedica tih trikova je što danas mi, zahvaljujući medijskoj propagandi, mislimo da se bez mesa i mlijeka ne može živjeti. S druge strane, ne postoji industrija sirove hrane. Niko ne želi da profitira na vama. Cilj onih koji se zalažu za takav režim jeste zdravlje. Sirovom, presnom hranom, vi, prije svega, dobijate apsolutno zdravlje. Pod tim mislim – nema prehlada, gripa, ikakvih bolesti uopšte, vaš organizam je čist i iznutra i spolja. Tako bi mogli milioni ljudi da izliječe svoje bolesti da samo znaju za zdrav način ishrane!

I meni je sve to zvučalo kao bajka za malu djecu na prvi pogled. Međutim, to je posljedica toga što mi, ljudi, usvajamo u djetinjstvu ono što nam naši roditelji serviraju – bilo da je to način ishrane ili vaspitanje. Zbog toga mnogo ljudi odbija da prihvati da je išta, pored njihovog stava, tačno. Uprkos tome postoje oni koji su razbili ustaljena mišljenja o hrani i zajednica „sirovo-jedaca“ raste svakog dana.

Sada slijede činjenice koje će vam se, ukoliko ste laik za zdravu hranu uopšte, učiniti nevjerovatnim, ali pak istinitim. Podrazumijeva se da, nakon ovih uvodnih smjernica sami nastavite istraživanje jer ima toliko toga da se nauči o svijetu sirove hrane.

Prije svega, da li ste se ikada zapitali zašto toplomjer nema podeok koji označava 43 stepena Celzijusa? Zbog toga što se na toj temperature čovjekov život gasi, nestaje. Isto se dešava sa voćem i povrćem.  Evo jednog citata prevedenog sa sajta rawfoodlife.com koji odlično opisuje uticaje termičke obrade hrane:

"Kada se hrana kuva iznad 42 stepena Celzijusa tri minuta ili duže njeni proteini postaju zgusnuti, šećeri postaju karamelizovani, prirodna vlakna su razbijena što znači da će trebati više vremena da prođu kroz crijevni trakt, 30% do 50% svih vitamina i minerala su uništeni, a takođe su i 100% svih enzima uništeni. Kuvana hrana iscrpljuje naše tijelo i potencijal enzima i troši energiju potrebnu za održavanje organizma i oporavak naših tkiva i organskih sistema i skraćuje naš životni vijek’’

Dalje da vidimo zašto većina proizvoda koje nalazite na policama supermarketa nijesu zdravi? Zbog toga što se u njih stavljaju svakakve hemikalije i vrše se raznorazni hemijski procesi kako bi im se produžio rok trajanja – rekla sam vam, industrija. To su procesi pasterizacije (konzervisanje namirnica na temperaturama ispod 100 stepeni C) i sterilizacije (konzervisanje namirnica na temperaturama od 100 stepeni C do 125 stepeni C) i konzervisanje hrane hemijskim supstancama (prepariranje šećerom – koji inače od šećerne trske nastaje dodavanjem hemikalija i zagrijavanjem, dimljenje, dodavanje konzervanasa – hemikalija koje se koriste da bi se usporila ili onemogućila promjena na namirnicama, dodavanje emulgatora – hemijskih supstanci koje hrani daju miris, ukus, boju itd.) Ko god mislio da konzumiranje ovakve hrane neće ostaviti posljedice na nečiji organizam vara se.

Iz svog dosadašnjeg iskustva vidim da ljudi uopšte nemaju svijest o tome koliko su navedeni procesi i supstance štetni. Kao što sam ranije napomenula, ljudi su vaspitavani da ne misle puno o vrijednosti hrane koju kupuju već obično kupuju po automatizmu ono što misle da je najbolje. Uzmimo za primjer meso. Većina ljudi misli da je ono glavni izvor proteina što je potpuno netačno. Da ne spominjemo kako ljudski probavni trakt nije podešen za mesnu hranu nego biljnu – tako mesožderi u prirodi imaju veoma kratka crijeva kako bi se meso što manje zadržavalo u stomaku, dok su ljudska crijeva u prosjeku 5 do 7 metara dugačka! Vrijeme je da ljudi počnu da sumnjaju u odluke koje donose svaki dan, a koje su im usađene u tok razmišljanja. Svaki logičan zaključak vodi tome da  je više od 90% hrane u supermarketima nezdravo ukoliko podrazumijevamo da taj market ima odjeljak za voće, povrće i zdravu hranu.

salata 1Kako se odlučiti na prelazak na sirovu hranu? Svakako ne preko noći. Ovo je životna promjena za koju treba dobra priprema – prije svega čitanje literature koja do detalja objašnjava sirov život kao i pripremu jelovnika da bi prelazak bio lakši. Dosta stručnjaka preporučuje postepen prelazak na sirovu hranu – prvo odvikavanje od mesa, pa od mliječnih proizvoda i tek onda od kuvane hrane, kao i procese detoksikacije. Ja se nisam odlučila na takav režim. Uporedo dok sam čitala knjige o sirovoj hrani moj doručak je postao takozvani zeleni šejk (od voća i zelenog lisnatog povrća) – što je ustvari promjena na 30% sirovog. Takođe sam postepeno izbacila i meso. Detoksikacija je proces oslobađanja tijela od toksina pijenjem voćnih i povrćnih sokova određeni period vremena. Planiram da sprovedem ovaj proces u djelo jer su svačija crijeva poslije toliko nezdrave hrane puna nezdravih materija koje će se ovim putem u dobrom dijelu odstraniti.

Za sirovu hranu me najviše privukla ideja o tome da ću moći da imam energiju tokom cijelog dana, da ću se poslije najviše 7-8 sati sna buditi lako i sa daškom energije umjesto tromo i nenaspavano i da ću, kada ostarim, i dalje biti vitalna, bez zdravstvenih problema koji bi mi onemogućili da živim život kakav želim.

Viktorija Boutenko u svojoj knjizi, između ostalog, priča kako je cijelu svoju porodicu izliječila od astme, dijabetisa, gojaznosti itd. prelaskom na ovakav način ishrane. Mišljenja sam da svi u današnje doba treba da se edukuju o štetnosti termički obrađene a i druge hrane koja nije voće, povrće, orašasti plodovi, sjemenke i žitarice. Već se nešto i preduzima na tom polju: 27 evropskih zemalja je potpisalo sporazum o istraživanju uticaja koji kuvanje hrane može da ima na ljudsko zdravlje, i to istraživanje  se trenutno sprovodi na više evropskih univerziteta.

Ukoliko ne želite da postanete vegan, pa čak ni vegeterijanac, moj savjet je sljedeći: Informišite se o pravilnom kombinovanju hrane. Zbog čega? Poznato je da čovjekov organizam najviše energije troši na varenje – ne na treniranje. Za varenje masti, skroba i proteina, potrebne su različite vrste enzima i različiti želudačni sokovi – alkalni ili bazni. Ako u želudcu imate dvije vrste hrane koje iziskuju različite želudačne sokove vaša hrana se neće svariti. Samo će biti izbačena iz organizma kao strano tijelo zato što dolazi do truljenja hrane u organizmu kada se pravilno ne svari i organizam je tretira kao otrov. Podrazumijeva se da ne dobijate nikakve hranljive sastojke od loše svarene hrane. Sa pravilnim kombinovanjem hrane, osjetićete znatne olakšice – prvenstveno bolje varenje i više energije.

Da se vratim na sirove vegane. Za mene je najveća poteškoća kako se hraniti na putovanjima i izletima. Ako zbog posla idete na bilo kakvu konferenciju teško da će vaš hotel imati ponudu za vas. Zbog toga sam u potrazi za nekim jelovnikom za ovakve prilike – ukoliko ga ne nađem, voljela bih sama da ga napravim, ili naravno, uz pomoć nekog ko je u istoj poziciji kao i ja. To bi mi olakšalo da se odlučim na neko putovanje uopšte.  Još jedna nedoumica koju imam jeste oko toga šta sve i u kojoj količini treba unositi svaki dan. Postoji toliko, ponekad oprečnih, mišljenja nutricionista o tome. Iz ovog razloga željela bih da nađem provjerenu informaciju o tome – koje namirnice sadrže šta i u kojoj količini su one potrebne organizmu svakodnevno. Rauzumije se da su ovakvi podaci poprilično individualni ali sigurno da postoji opšta informacija. Dalje, pošto imam posao dio svog vremena ujutru provedem pripremajući hranu za ručak – jer u Podgorici ne postoji adekvatna prodavnica sirove, presne hrane. Velika polemika postoji oko toga da li je život na sirovoj hrani skuplji od života na prerađenoj hrani. Moje mišljenje je da nije – samo se morate dobro pripremiti, isplanirati šta ćete da pravite svaki dan i naravno informisati se o pravilnom kombinovanju hrane. I na kraju, tu su i poteškoće objašnjavanja užoj rodbini zašto se ne hranim kao oni. Ovaj dio iziskuje opreznost, zato što se ljudi često uvrijede kada nećete da jedete nešto što su oni spremili a i mogu vas smatrati nastranim zato što ste, jednostavno, različiti.

Voljela bih da u mojoj sredini mogu naći istomišljenike kako bismo zajedno otkrivali puteve sirovojedaca i možda ostvarivali neke veće planove.  Na primjer, moj san je da jednog dana edukujem ljude o pravilnom načinu ishrane kroz svoju sopstvenu radnju ili restoran sirove hrane.

Čuvajte zdravlje i vaše tijelo će znati to da cijeni!

4.6086956521739 1 1 1 1 1 Ocijeni 4.61 (23 Glasova)

Tagovi:   sirova hrana
  1. Najnovije
  2. Najčitanije

Zdravko Vucinic: Prirodno lijecenje neizlecivih bolesti

Zdravko Vucinic: Kako procistiti organizam

Sasvim drugacije sa Zdravko Vučinić,specijalistom prirodnog lecenja

SASVIM DRUGAČIJE sa specijalistom prirodne medicine Zdravkom Vucinic

Portal BUDITEZDRAVI.info pokrenut je 2012. godine i namijenjen je svim ljudima u Crnoj Gori, regionu i širom svijeta koji govore jezicima naroda bivše Jugoslavije, a koji su zainteresovani da se kvalitetno informišu o svim aspektima zdravlja.

Opširnije

Najbolje ocijenjeni

  • 1
Copyright © 2012 Institut za prirodnu medicinu Podgorica. Sva prava zadržana.
Izrada sajta