Nezdrava ishrana i povišeni holesterol - uska veza sa bolestima

10/01/2015   Zdravko Vučinić   Nezdrava ishrana
Nezdrava ishrana i povišeni holesterol - uska veza sa bolestima

Nije potrebno biti naučnik da bi se utvrdilo da je vjerovatnoća da ćemo umrijeti prilično stabilno bila na 100% već izvjesno vrijeme. Postoji samo jedna stvar koju moramo da uradimo u životu, a to je da umremo. Često sam sretao ljude koji koriste ovu činjenicu kako bi opravdali svoju nezainteresovanost za informacije o zdravlju.

Međutim, moj pristup je drugačiji. Nikada nisam tragao za zdravljem nadajući se besmrtnosti. Dobro zdravlje je važno kako bi se u potpunosti uživalo u vremenu koje imamo. Radi se o tome da čovjek bude što je moguće funkcionalniji tokom cjelokupnog života i o izbjegavanju obogaljujućih, bolnih i dugačkih bitaka sa bolestima. Postoji puno boljih načina da se umre, i da se živi.

Pošto su u kineskom Atlasu raka (istraživanje sprovedeno u Kini) navedene stope smrtnosti za više od četiri desetine različitih vrsta bolesti, imali smo rijetku priliku da proučavamo mnoge načine na koje ljudi umiru. Pitali smo se: da li određene bolesti teže da se grupišu u određenim oblastima zemlje? Na primjer, da li se rak debelog crijeva javlja u istim regionima kao dijabetes? Ako bi se ovo pokazalo tačnim, mogli bismo da pretpostavimo da su dijabetes i rak debelog crijeva (ili druge bolesti koje su se pojavljivale zajedno) dijelili zajedničke uzroke. Ovi zaključci bi mogli da sadrže niz mogućnosti, krećući se od geografskih i sredinskih do bioloških.
Kada se bolesti navedu na način koji omogućava da se svaka stopa bolesti uporedi sa svakom drugom stopom bolesti, pojavljuju se dvije grupe bolesti: one koje se tipično javljaju u ekonomski razvijenijim oblastima (bolesti obilja) i one koje se tipično javljaju u ruralnim poljoprivrednim oblastima (bolesti siromaštva) - (grafikon 4.4).

grafik 4.4
Grafikon 4.4 pokazuje da svaka bolest, u obje liste, teži da se poveže sa bolešću iz sopstvene grupe, ali ne i sa bolešću iz suprotne grupe. Region u ruralnoj Kini koji ima visoke stope upale pluća, na primjer, neće imati visoke stope raka dojke, ali će imati visoke stope parazitskih oboljenja. Bolest koja ubija većinu zapadnjaka, bolest srčanih sudova, je češća u oblastima gde je češći i rak dojke. Usput, bolesti srčanih sudova su relativno rijetke u mnogim zemljama u razvoju.
Ovo nije zbog toga što ljudi umiru mladi, izbjegavajući time bolesti zapada. Ova poređenja predstavljaju stope standardizovane u odnosu na starost, što znači da se porede ljudi iste starosti.
Ove dvije grupe bolesti su obično označene kao bolesti obilja i bolesti siromaštva.

Kako populacija u razvoju nagomilava bogatstvo, ljudi mijenjaju svoje navike ishrane, načina života i sanitarne sisteme. Kako se bogatstvo gomila, sve više ljudi umire od bolesti bogatih u odnosu na bolesti siromašnih. Pošto su ove bolesti obilja tako tijesno povezane sa navikama ishrane, bolesti obilja bi se mogle bolje nazvati “bolesti ekstravagantne ishrane”. Najveći broj ljudi u Sjedinjenim Državama i drugim zapadnim zemljama umire od bolesti obilja. Zbog ovoga, ove bolesti se često označavaju kao “zapadnjačke” bolesti. Neki ruralni okruzi su imali manji broj slučajeva bolesti obilja dok su drugi okruzi imali daleko više ovih bolesti.

Ključno pitanje Kineskog istraživanja je bilo sljedeće: da li je ovo bilo zbog razlika u navikama ishrane?

Poredili smo pojavu zapadnjačkih bolesti u svakom okrugu sa ishranom i navikama života i, na naše iznenađenje, ustanovili smo da je jedna od najjačih naznaka zapadnjačkih bolesti bio nivo holesterola u krvi.

Holesterol: u hrani i u krvi

Postoje dvije osnovne kategorije holesterola. Holesterol iz ishrane je prisutan u hrani koju jedemo. On je sastojak hrane, kao i šećer, masti, proteini, vitamini i minerali. Ovaj holesterol se nalazi samo u namirnicama životinjskog porijekla i predstavlja onaj koji nalazimo na etiketama hrane. Količina holesterola iz ishrane koju unosite nije nešto što vaš doktor može da zna kada provjerava vaš nivo holesterola. Doktor ne može da izmjeri holesterol iz ishrane ništa više nego što može da izmjeri koliko ste viršli ili pilećih krilca pojeli. Umjesto toga, doktor mjeri količinu holesterola prisutnog u vašoj krvi.

Drugi tip holesterola, holesterol u krvi, se proizvodi u jetri. Holesterol iz krvi i holesterol iz hrane, iako hemijski identični, ne predstavljaju istu stvar.
Slična situacija se javlja i sa mastima. Masti iz hrane su stvari koje jedemo: mast sa vašeg pomfrita, na primjer. Tjelesne masti, sa druge strane, su supstance koje proizvodi naše tijelo i veoma se razlikuju od masti koju ujutru mažete na vaš hljeb (maslac ili margarin). Masti i holesterol iz hrane se ne moraju obavezno pretvoriti u tjelesnu mast i holesterol iz krvi. Način na koji tijelo proizvodi tjelesne masti i krvni holesterol je veoma složen, uključujući na stotine različitih hemijskih reakcija i desetine sastojaka. Zbog ove složenosti, efekti masti i holesterola iz ishrane na zdravlje mogu veoma da se razlikuju od zdravstvenih efekata povišenog holesterola u krvi (ono što vaš doktor mjeri) ili viška tjelesne masti.

Kako se nivo holesterola u ruralnoj Kini povećavao u određenim okruzima, pojava “zapadnjačkih” bolesti je takođe rasla. Ono što je bilo toliko iznenađujuće je da su kineski nivoi bili daleko niži od onih koje smo očekivali. Prosečan nivo holesterola u krvi je iznosio samo 127 mg/d (ili oko 3,3 mml/L), što je skoro 100 poena manje u odnosu na američki prosjek - 215 mg/dl (ili oko 5,6 mml/l)). Neki okruzi su imali prosječan nivo i od svega 94 mg/dl (oko 2,4). Za dvije grupe od oko 25 žena iz unutrašnjeg dijela Kine, prosječan holesterol u krvi je bio na iznenađujuće niskom nivou od 80 mg/dl (2,07). Ako znate svoj nivo holesterola, shvatićete koliko su ove vrijednosti zaista niske.

U SAD, naš opseg iznosi oko 170-290 mg/dl (4,4 do 7,5). Naše niske vrijednosti su blizu visokih vrijednosti za ruralnu Kinu. Zaista, u SAD je vladao mit da može doći do zdravstvenih problema ako je nivo holesterola manji od 150 mg/dl (3,89). Ako bismo tako razmišljali, oko 85% Kineza iz ruralnih krajeva bi imalo problema. Međutim, istina je sasvim drugačija. Niže stope holesterola su povezane sa nižim stopama srčanih oboljenja, raka i drugih zapadnjačkih bolesti, čak i pri daleko nižim nivoima od onih koji se na zapadu smatraju “bezbjednim”.

Na početku Kineskog istraživanja, niko nije mogao, niti htio, da predvidi da će se pojaviti odnos između holesterola i stope bilo koje bolesti. Kakvo nas je iznenađenje čekalo!

Pri smanjenju nivoa holesterola u krvi sa 170 mg/dl na 90 mg/dl (sa 4,4 na 2,3), rak jetre, rektuma, debelog crijeva, pluća muškaraca i pluća žena, dojke, leukemija kod djece, leukemija kod odraslih, rak mozga kod djece, mozga kod odraslih, stomaka i jednjaka (grla) se smanjivao. Kao što možete da vidite, ovo je poveća lista. Većina Amerikanaca zna da ako imate povišen holesterol, treba da brinete o srcu, ali ne znaju da biste trebalo da brinete i o raku. Postoji nekoliko vrsta holesterola u krvi, uključujući LDL i HDL holesterol. LDL je “loš“, a HDL “dobar” tip holesterola. U Kineskom istraživanju viši nivoi lošeg HDL holesterola su takođe bili povezani sa zapadnjačkim bolestima. Imajte na umu da su ove bolesti, po zapadnjačkim standardima, bile relativno rijetke i da su nivoi holesterola u krvi bili prilično niski po standardima zapada.

Naši nalazi su uvjerljivo pokazali da su mnogi Kinezi bili u povoljnijem položaju pri nižim nivoima holesterola, čak i ispod 170 mg/dl (4,4). Zamislite sada zemlju u kojoj su stanovnici imali daleko viši nivo holesterola u odnosu na kineski prosjek. Mogli biste da očekujete da bi ove relativno rijetke bolesti, kao što su bolesti srca i neki tipovi raka, preovladavale, a možda bile i vodeće ubice! Naravno, upravo je ovo slučaj na Zapadu.

Kao primjer, u vrijeme našeg istraživanja, stopa smrtnosti od bolesti srčanih sudova bila je 17 puta veća među američkim muškarcima u odnosu na kineske muškarce iz ruralnih sredina. Američka stopa smrtnosti od raka dojke je bila pet puta veća u odnosu na stopu ruralne Kine.
Još upečatljivije su bile izuzetno niske stope bolesti srčanih sudova (CHD) u jugoistočnim kineskim provincijama Sečuan i Kuejčou. Tokom trogodišnjeg perioda posmatranja (1973-1975), ni jedna osoba mlađa od 64 godine nije umrla od CHD-a, između 246.000 muškaraca iz Kuejčou okruga i 181.000 žena iz Sečuana!
Nakon što su objavljeni ovi podaci o niskom holesterolu, saznao sam od tri veoma istaknuta istraživača i ljekara u polju srčanih oboljenja, dr Bil Kastelija (Bill Castelli), dr Bil Robertsa (Bill Roberts) i dr Keldvel Eselstajna mlađeg (Caldwell Esselstyn, Jr), da tokom svojih dugih karijera nikada nijesu vidjeli smrtan slučaj od srčanih bolesti među svojim pacijentima koji su imali nivo holesterola u krvi manji od 150 mg/dl. Dr Kasteli je dugo vremena bio direktor čuvenog Fremingemskog istraživanja srca pri NIH-u; dr Eselstajn je bio istaknuti hirurg na Klivlendskoj klinici koji je izvršio istaknuto istraživanje o preokretanju srčanih bolesti; dr Roberts je dugo vremena bio urednik prestižnog medicinskog časopisa Cardiology.

Holesterol u krvi i ishrana

Jasno je da nivo holesterola u krvi predstavlja značajan indikator rizika od bolesti. Veliko pitanje je: kako će hrana uticati na holesterol u krvi? Ukratko, životinjske namirnice su povezane sa povećanim nivoom holesterola u krvi (grafikon 4.5). Bez izuzetaka, hranljive materije iz biljnih namirnica su bile povezane sa smanjenjem nivoa holesterola u krvi.

grafik 4.5


Ove veze između bolesti i nivoa holesterola u krvi su bile upečatljive, jer su po američkim standardima nivo holesterola u krvi i unos životinjskih namirnica bili tako niski.

U ruralnoj Kini, unos životinjskih proteina (za istu osobu) je u prosjeku iznosio samo 7,1 g/dan, dok je američki prosjek bio čitavih 70 g/dan. Da bi bilo jasnije, 7 grama životinjskih proteina se nalazi u oko tri pileća krilca iz Mekdonaldsa. Očekivalo bi se da kada je unos životinjskih proteina i nivo holesterola u krvi tako nizak kao u ruralnoj Kini, da ne bi bilo novih veza sa zapadnjačkim bolestima. Međutim, pogriješili smo. Čak su i ove male količine životinjskih namirnica u ruralnoj Kini povećavale rizik od zapadnjačkih bolesti. Proučavali smo efekte ishrane na različite tipove holesterola u krvi. Primijećeni su isti dramatični efekti. Unos životinjskih proteina kod muškaraca je bio povezan sa povećanim nivoom “lošeg” holesterola u krvi, dok je unos biljnih proteina bio povezan sa smanjenjem nivoa ovog istog holesterola.
Uđite u skoro bilo koju ljekarsku ordinaciju i upitajte koji faktori ishrane utiču na nivo holesterola u krvi i oni će vam najvjerovatnije spomenuti zasićene masne kiseline i holesterol iz ishrane. Posljednjih decenija neko bi mogao da spomene i efekat soje ili mekinja sa puno vlakana na sniženje holesterola, ali će malo njih reći da životinjski proteini imaju bilo šta sa nivoom holesterola u krvi. Oduvjek je bilo tako.

Dok sam bio na plaćenom odsustvu sa Oksforda, prisustvovao sam predavanjima za studente medicine o ishrani i uzrocima srčanih bolesti koja je držao istaknuti profesor medicine. On je dugo pričao o štetnim efektima zasićenih masnih kiselina i unosa holesterola na bolesti srčanih sudova kao da su to bili jedini faktori ishrane koji su bili značajni. Nije želeo da prizna da je unos životinjskih proteina imao bilo kakve veze sa nivoom holesterola u krvi, iako su dokazi u to vrijeme učinili sasvim jasnim da su životinjski proteini bili snažnije vezani sa nivoom holesterola u krvi od zasićenih masnih kiselina i holesterola iz hrane. Kao i mnogi drugi, njegova slijepa vera u status kvo ga je učinila nespremnim da bude otvorenog uma. Kako su nalazi pristizali, počeo sam da otkrivam da otvorenost uma nije predstavljala luksuz, već potrebu.

Odlomak iz knjige „Kineska studija – Moć ishrane“ autori dr Kolin Kembel i Tomas Kembel II

1 1 1 1 1 Ocijeni 0.00 (0 Glasova)
  1. Najnovije
  2. Najčitanije

Zdravko Vucinic: Prirodno lijecenje neizlecivih bolesti

Zdravko Vucinic: Kako procistiti organizam

Sasvim drugacije sa Zdravko Vučinić,specijalistom prirodnog lecenja

SASVIM DRUGAČIJE sa specijalistom prirodne medicine Zdravkom Vucinic

Portal BUDITEZDRAVI.info pokrenut je 2012. godine i namijenjen je svim ljudima u Crnoj Gori, regionu i širom svijeta koji govore jezicima naroda bivše Jugoslavije, a koji su zainteresovani da se kvalitetno informišu o svim aspektima zdravlja.

Opširnije

Najbolje ocijenjeni

  • 1
Copyright © 2012 Institut za prirodnu medicinu Podgorica. Sva prava zadržana.
Codepixel
Izrada sajta